Ne volim kada počnem da filozofiram
u nepovezanim razgovorima sa samim sobom i još jednim koji liči na nas dvojicu.
Naslušam se gluposti do bola,
ali omakne se i poneka, vrijedna pažnje, diskusija,
kao npr. ko je pametniji od nas trojice?
Pa polomimo čaše u parlamentarnoj, verbalnoj polemici
moja malenkost, ja i još jedan koji liči na nas dvojicu.
Pljuske pucaju na sve strane, litre se doljevaju u sve čaše,
nazovemo se svakakvim imenima, izvrijeđamo si obitelji, porodice i familije,
a onda onako umorni i pijani, jer trijeznima nam se ne bi desilo da
jednoglasno( nevjerovatno , zar ne?) odlučimo da se diskusija treba nastaviti sutra
sve na trošak poreznih obveznika( nas trojice)
i uz obavezni paušal u vidu nove meze, pokoje polovke ili još bolje litre rakije
i tri ( slovom i prstima jedne ruke) čokanjčića.
Da se sa ćeifom ispije sva glupost
koju nas trojica možemo smisliti da bi došli do zaključka
da nam pamet i nije potrebna da bi bili na položaju na kojem već jesmo…
U totalnom ludilu…