Koju ulogu preuzimaju žene u procesu transformacije BiH društva?
Bosanskohercegovačko društvo je patrijarhalno. Žene su diskriminisane na strukturalnom nivou, nevidljive su u javnom životu i svedene na ulogu domaćice i majke — uloge koja smanjuje njihov uticaj u procesima političkog odlučivanja. Navodno je tek 17% zastupništva bosanskohercegovačkog parlamenta u Sarajevu ženskog pola; pitanje koje sam sebi postavila polazeći od ovih podataka jeste koju ulogu su imale žene u protestima 2014. godine te u kom omjeru, ako uopšte, bosanskohercegovačke žene uzimaju učešća u društvenom i političkom životu njihove zemlje? Nakon razgovora sa aktivistkinjom i feministkinjom Lejlom Šeper iz Sarajeva, dobila sam odgovore na neka od mojih pitanja.
Lejla se čini jakom ženom sa puno iskustva, koja ima dosta toga da kaže i želi podijeliti njeno znanje sa drugima, želi druge ojačati i time doprinijeti promjenama. Za Lejlu politički aktivizam nema alternativu. Istovremeno ona je veoma kritična prema NVO-ima i međunarodnim organizacijama. Strukture moći u Bosni i Hercegovini, podijeljene prema etničkim i religioznim principima i najvećim dijelom kontrolisane od strane muškaraca potrebno je razgraditi odozdo, od strane onih koji se trenutno ne pitaju nizašta, mišljenja je Lejla.
Mene je zanimalo i u kojoj mjeri su žene uzele učešća u radu sarajevskog plenuma. Pošavši od trenutnog stanja u BiH društvu pretpostavljala sam da je njihova uloga u radu plenuma bila radije marginalna, njihovo eventualno zalaganje omalovaženo kao „nežensko“ te da su muškarci zasigurno imali najviše udjela u donošenju odluka na kraju.
Na moje iznenađenje predočila mi je Lejla jednu sasvim drugu, mnogo kompleksniju situaciju. Žene aktivistkinje uzele su jako velikog učešća, kako u protestima tako i aktivnostima koje su potom uslijedile. Štaviše, žene su u Sarajevu preuzele gotovo kompletnu organizaciju i realizaciju plenuma i time omogućile da se ovaj oblik direktnog demokratskog zastupanja, zajedničke diskusije i donošenje odluka uopšte dese u bosanskohercegovačkom glavnom gradu. Žene su u više navrata stalno prisutne kada treba izaći na ulicu i ukazati na probleme. Međutim, kad bi na red došlo njihovo prisustvo u medijima ili njihov glas u direktnom pregovaranju sa lokalnim vlastodršcima odjednom su žene postajale nevidljive. Bilo je i takvih situacija u kojima su predstavnici medija otvoreno odbijali čuti mišljenja i stavove žena organizatorki plenuma i zahtjevali da o sarajevskom plenumu uzmu izjave isključivo od muškaraca.
U pitanju je dakle pojava uobičajenog fenomena, tzv. „staklenog plafona“, kad napredovanje žena ka višim pozicijama odlučivanja biva blokirano na prvi pogled neprimjetnim preprekama. U bazičnom aktivističkom radu žene doprinose jako mnogo, ali ubrzo potom njihov rad biva nevidljiv — kao posljedica muškarci preuzimaju najvažnija mjesta u organima političkog odlučivanja iz kog su žene u potpunosti onda isključene.
Od novinarke Pauline Janusz koja se u Sarajevu bavi istraživačkim novinarstvom dobijamo potvrdu ovakve situacije. Tokom jednog poslovnog ručka sa nekim visoko pozicioniranim političarem ovaj joj je, bez pitanja i bez najave uzeo sa njenog tanjira neki komad jela koji mu se učinio privlačnim. Jedna u osnovi sasvim mala gesta, ali iza koja nas navodi na razmišljanje o tome koje i kakve strukture i koji svjetonazor mogu uopšte objasniti jedan takav potez. Žene u Bosni i Hercegovini prosto ne bivaju uzete za ozbiljno.
Jačanje žena s jedne strane, i neumoran rad na tome da se u BiH napokon čuje i ženski politički glas jesu dva osnovna cilja koja imaju biti obuhvaćena kroz feminističko osnaživanje u ovoj zemlji. Feminizam, kaže Lejla, za sada je i najbolji način da se ukaže na ogromne klasne razlike u društvu, na sve veći jaz između siromašnih i bogatih. Snažne žene, aktivistkinje žele učiniti ovaj problem vidljivim ne bi li uticale na promjenu postojećeg diskursa i doprinijele razvoju svjetlije bosanskohercegovačke budućnosti.
Anna Schulte
Originalni tekst na njemačkom kao i kraći video zapis razgovora sa aktivistkinjom Lejlom Šeper i aktivistom Darjanom Bilićem možete pogledati na ovom linku: https://exitorvoicebosnia.wordpress.com/
*Anna je dio grupe stipendista Heinrich Boell fondacije koji su od 21. do 29. marta na studijskom putovanju u BiH. Tema putovanja su nedavni protesti i pozicija mladih a osim u Sarajevu sa aktivistkinjama i aktivistima susrešće se i razgovarati i u Tuzli, Banjoj Luci i Prijedoru.