Stižu nas odluke u životu,ako i ne vjerujemo u sudbinu.Ako vjerujemo,onda nije ni bitno.Sve ide ionako po unapred napisanom scenariju.Izaberite stranu,jednostavno,i vjerujte u šta želite.Ali kada te odluke pogode vama nekog bliskog onda se zapitate-„jesam li mogao drugačije.Bože,zašto…?“ i opet prizivate Boga bez obzira jel vjerujete u njega ili ne.To je jednostavno tako.Da li je podsvjesno ili ne,na to ne možemo uticati.
U jednom videu postavljenom na internetu,jedan čovjek je posalo poruku 16-togodišnjem-SEBI.Da li biste i vi to uradili i šta biste uopšte rekli?Povratak u budućnost,ili nešto drugo?Ako promijenite tok stvari u prošlosti,hoćete li promijeniti i budućnost?I ako imate odgovor na to pitanje,imam za vas i drugo-svoju ili nečiju drugu?Šta ako ste popravili svoju budućnost,a pokrenuli slijed stvari koje su uništile nečiji savršen život?Je li bilo vrijedno?I da li biste bili toliko sebični i ipak uradili to….
I ponovo u krug.Od prošlosti do budućnosti,od ljubavi do mržnje ,od rata do mira,i od bolesti do zdravlja.Mislim da je i za Boga,čak i kao posmatrača to malo previše podataka.Zato mora postojati pravilo,mora biti neka šema po kojoj stvari teku,jer ovako se sve zapetljava da iz svega može nastati samo haos.Onda mora postojati i sudbina,jer to je jedino logično objašnjenje…