Internet je ubio korzo.
Kao i 90 % populacije, i ja sam nastanjena na popularnoj društvenoj mreži Facebook.
Ono što je fristrirajuće, to je da i ja kao većina ljudi smatram ovu mrežu sastavnim dijelom života, što se sve više i više manifestira u nešto negativno.
Ono što već nije frustrirajuće jeste to da ja ne spadam u onaj kadar ljudi koji svoju intimu dijele na virtualnim stranicama.To je za mene posve nerazumljivo
.Neki dan sjedim u svojoj kancelariji, čeprkajući po starim tablicama, dokumentima, i uzmem pauzu od 3 min, čisto da preletim preko fejzbuka, da vidim šta se sve surovo danas dešava u svijetu.
Kad zadesi me ono najgore, gole noge moje nekadašnje kolegice iz studentskih dana, ni manje, ni više, ženka se okupala u kadi, i došla do te ideje, kako bi bilo genijalno, da sa ostatkom nacije podijeli svoje svježe, obrijane noge.
To nije samo jedan primjer, to nažalost, viđam jako često u ovom novom, imaginarnom životu.
Nije mi jasno, koji je vrag s ljudima? U šta smo se pretvorili, u mlohave sisavce koji su željni svake kapi pažnje.Apsolutno, sve svoje osjećaje, događaje, tugu, sreću, moramo podijeliti sa ostatkom nacije.Osoba koja uslika svoje nokte, noge na plaži, hranu koju nije ni probavio, zar se ne upita koja je svrha zabilježavanja svakog usranog trenutka koji će kasnije opečatiti na internetu.
Šta ja imam od te hrane, noktiju, noga? Trebala bih biti ljubomorna što netko može svaki dan jesti u srcu Sarajeva, u Metropolisu, ili što nemam ovog mjeseca para za najnoviji Max Factor lak, a o nogama i brijačima, da ne pričam.Tužno je da kroz Facebook možemo vidjeti pravu sliku društva, jer očito ova slika koju imamo danas i nije nešto pozitivna , ni vrijedna.
Ono još važnije od ovog svega navedenog , jeste mahalanje, ašikovanje, virenje iza ćoše.
Znam par ljudi ( možete zamisliti, par, nije loše) koji uopće nisu aktivirani na Facebooku , ali su u toku sa svim dešavanjima, sa svim mojim, nečijim putovanjima, novom kolekcijom odjeće, frizure.
Osim što se mahala u širokom luku, i što je skoro sve dostupno iz naših života, više nema ni pravog ašikovanja, sada se lajkaš, pokaš, chatas. Nedo Bog,ako ti dečko ne lajka novu profilnu, to odmah znači da očito nešto nije u redu sa vašom vezom.Jako mi je žao u kakvo smo se društvo pretvorili, u društvo manjih, duhovnih vrijednosti.Sva ona lažna prijateljstva u stvarnom životu, u ovom životu u kojem osjetim da udišem kisik, su prava prijateljstva na Facebooku.Žalost.
Zato , ima još nade za neku manju masu ljudi, koji koriste Facebook, a ne dopuštavaju da Facebook koristi njih. Ima li ?
Nadam se da će 2014 biti produktivnija što se tiče stvarnosti, ovog pravog života.
Ma govno, oće !