Naravno da nema, sve dok nam prodaju maglu a mi je kupujemo – ima da se davimo u sarajevskoj kotlini maligne magline. Dobar dio magle, razumije se, dolazi od napredne bošnjačke omladine koja u revolucionarnom i progresivnom duhu pasivne agresije, duva šišu dok joj oči ne ispadnu ko u varena zeca. S takvom omladinom u takvoj magli koju udiše, proizvodi i širi oko sebe, naravno da ne možemo da vidimo prst pred okom, vrh svog nosa, a kamoli nečijeg tuđeg.
Zbog toga, mogu naši ‘očevi nacija’ da lažu toliko da im se može veš sušiti na nosu, jer naš vid je zamagljen. Historija je učiteljica života, kažu. Zato su ovi zlonamjerni zlodusi odlučili da historija Bosne i Hercegovine počinje 1992. godine. U takvom svjetlu, mnoga pitanja od značaja za njih su riješena poput npr, njihove uloge do nesretne 1992. godine. Da je imala snage da opstane, i da je naš narod imao snage da je sačuva, bivša država bi opstala i bila sačuvana. Nije, i to je, kada se sve sabere bila historijska nužnost. Međutim, novonastale države a naročito Bosna i Hercegovina, nakon rata koji ju je namjerno uništio, našla se u poziciji sličnoj u kojoj se našla bivša država tačno 50 godina ranije. Ako je historija učiteljica života, a Bosna i Hercegovina nije prošla prosvijetljeno doba koje je bacilo u neviđene tokove budućnosti, već odlučila da ponavlja historiju – onda je mogla da upotrijebi već isprobani recept uspješnog oporavka nakon ratnog razaranja.
Ako je nešto ostalo od bivše države, to je način kako se oporaviti od rata. Budući da je novokomponovana politička ‘elita’ postupila u pravo suprotno isprobanom i provjerenom načinu oporavka privrede, i pritom se još dala u historijsku pljačku ne samo onoga malo što je goloruki narod uspio sačuvati u ratu, već pljačku neviđenih donacija koje su stizale širom svijeta. Oni nisu dakle, morali da budu pametni. Dovoljno je bilo otvoriti stare knjige i primjeniti stare recepte da se zakuha nova pita, a onda odlučiti gdje dalje i kako dalje. Umjesto toga, religija i ikonografija su postale glavna industrijska grana u Bosni i Hercegovini koja kao pakosna zvijer drobi zdrav razum i prodaje istinske vjerske vrijednosti, da proizvede zavađene i zatupljene mase glasača koji imaju zadatak održati nove ‘elite’ na vlasti koje svake dvije godine uzvikuju: „dosta je bilo, slijedi promjena!“. U svom pseudo-komunističkom mentalitetu čijih se negativnih osobina nikada nisu riješili, oni su proizveli kvazi-radničku klasu i kvazi-vladavinu proleterijata odnosno neurbaniziranih stranačkih poslušnika koji su ‘radikalizirani’ urbanizacijom i dobijanjem posla u državnoj službi, po starom staljinističkom receptu. Ista ta beskrupulozna masa bjelosvjetskih sebičnjaka koji vjeruju da je stavljanje svog vlastitog interesa ispred bilo kakvog drugog potpuno opravdano i prirodno, bit će gorivo bijesnog rušilačkog ustanka u onom trenutku kada nacionalističke stranke prestanu dobijati finansije od svjetskih bankara i ne budu u mogućnosti finansirati svoj poslušnički aparat.
Oni će naravno kidnuti u svoje StaMbole, burgove i Staljingrade, a ostaviti haos da po ko zna koji put odradi svoje. To je bar plan. Jedina alternativa tom paklenom planu, jeste obrazovanje i prosvjetiteljski momentum kod naroda BiH koji će odagnati ravnodušnost, malodušnost i kukavičluk nastao iz navike na udobni jad. Svako ko se pogleda u ogledalo i zapita „šta sam ja učinio za svoje bližnje, svoju državu i sebe – i šta mi je činiti“ iskrena srca, smjesta će dobiti odgovor koji ne može nijedna magla da zamagli.