Sa smjesom Ako, sve je lako!
Čudesno je to da nam upravo odlazi na krčmenje četrnaest (brojem:14) glavnih firmi sa teritorije FBiH, koje su odreda bile jugoslovenski giganti i u prošlosti odlično poslovale širom svijeta, a da niko ne postavlja pitanje ni kako ni zašto. Haj'te molim vas, nije na nama običnim građanima/kama da se time bakćemo. Odlučila neka Agencija za privatizaciju, odlučila Vlada FBiH i to ti je relevantno, mada imovina nije njihova nego građana/ki BiH, to jest pripadala im je – prije nego su je oteli! Ma, ko da im je ćaćevina ta mukotrpna stečevina naroda Bosne i Hercegovine koja je ranije bez problema mogla hraniti državu. Oni, članovi tih agencija i Vlade, čak primaju i platu za ovo, a ne samo dilove i talove od otimačine! Brinu se da sve prođe po redu i zakonu koje sami sklepaše u ove svrhe.
Ma gle ovo, prodaje se čak i Bosnalijek koji je donedavno bio primalac brojnih nagrada i priznanja što za poslovanje a što li za menadžment, a bome imao i neprikosnoveni monopol na farmaceutskom tržištu BiH kao jedina domaća farmaceutska industrija?! Pa šta se desi preko noći? Otimačina društvenog dobra kojeg nazvaše državna imovina. Navali narode, još malo pa nestalo! Prodajemo od-do, uzduž i poprijeko i to sve ispod cijene: Bosnalijek d.d. Sarajevo, Energopetrol d.d. Sarajevo, Energoinvest d.d. Sarajevo, Aluminij d.d. Mostar, Hidrogradnju d.d. Sarajevo, Remontni zavod d.d. Travnik, Šipad export-import, Željezaru Zenica, KTK d.d. Visoko, Agrokomerc d.d. Velika Kladuša, Konfekciju Borac d.d. Travnik, Fabriku duhana Mostar, PS Vitezit i Holding preduzeće Putevi BiH Sarajevo.
Nije li to zgodno? Prvo napišeš ili namjerno ne napišeš zakone, kako bi uzrokovao propast poslovanja velikih firmi, nositeljica društva. Udariš odmah na kičmu društva, što bi okolišao? Nakon dugogodišnjeg natezanja preko leđa njihovih radnika/ca, kojima namjerno ne daješ plate niti penzijsko osiguranje (nek protestuju, svejedno platu vidjeti neće!), proglasiš da je stvar propala skroz-naskroz i da se hitno „mora spašavati“ što se spasiti može. Ponudiš jedino moguće rješenje, budeš spasioc, čovjek od akcije, skoro pa narodni heroj. Potom sve legalno raskrčmiš za male pare nekom svom pajtašu koji će to pouzdano srozati do dna ambisa, a ti uzmeš svoj tal i miran si – tebi neće trebati penzija jer si se pobrinuo za se i sva svoja bliža pokoljenja (do čukun-unučeta). Ovdje ne mogu napisati „mirna si“, jer to su ipak muška politička mačo posla i ne možemo reći da se puno žena u politici okoristilo ovim, što je sad sporedno. Možda zato što riječ „krčmenje“ ipak spada u krčmu – gdje žene manje zalaze pa im ta vještina nije jača strana.
Elem, ti, ko i svi u BiH, znaš da je sad prilika da se čovjek obezbijedi, država ne funkcioniše a ono što je svačije to je ničije, znaš to dobro, kao što znaju i tvoje stranačke kolege. Jer, ako nećeš ti iskoristiti priliku koja ti se pružila sada, znaš da će to učiniti neko drugi. Tvoje je da je iskoristiš dok si u zamahu, a drugi, koji primaju platu u svrhu anti-kriminalnih aktivnosti (tužilaštvo, SIPA, koji li ga već vrag – to nije tvoj problem već njihov!) – nek te ganjaju, a znamo da neće. Za to se pobrinula stranka, Vlada i koji li već vrag. Bitno je da ovaj vaš kontrolisani haos funkcioniše besprijekorno. I da će ove iste firme kad se dovedu u ambis biti kupljene od „stranih investitora“ koji će nas držati k'o roblje na lancu.
Ipak, obični narod ne treba da brine i razbija svoju pametnu glavicu o svemu tome. Bolje nam se isčuđavati otkud to da neki klinac Ante ne smije šetati onom istom džadom kuda je prije više stotina godina šetala Suljagina Fata (mada eto pjesma kaže da ni njoj nije bilo sigurno na lijevoj obali, jer joj je Mujo zamandalio vrata!). Jer Ante nam je ni u džep ni iz džepa, još je zgodno za napadat’ klinca koji je tako mlad da ni svjestan nije u kakvom vučijem leglu raste.
Za konkurs.