Blagoslovljeni Poslanik islama u poznatoj predaji o prvih pet pitanja s kojim će se svaki čovjek suočiti na Onome svijetu na prvom mjestu ističe – mladost, u smislu kako smo je proveli. Kalendarski smo na pragu proljeća, za mnoge najljepšeg godišnjeg doba. U periodu koji će uslijediti, zemlja oživljava, cjelokupna priroda se budi nakon dugog zimskog sna, odnosno svojevrsnoga mrtvila. Naši vrijedni poljoprivrednici, bez obzira na probleme s kojima se svake godine susreću, će krenuti u susret novoj sjetvenoj godini. Zbog nelojalne konkurencije, i jakih uvoznih lobija, svake godine ljudi postavljaju pitanje opravdanosti sjetve, jer dok sve troškove podnesu, jeftinije im bude opcija kupovine uvoznog voća i povrća… Pitanje poticaja, cijene plavog dizela, su neka od teških pitanja i realnih problema s kojima se naši poljoprivrednici iz godine u godinu, konstantno, susreću… Pored navedenih, „ustaljenih“ izazova, kada se prirodne prilike „potrude“ dodatno zakomplikovati život i rad poljoprivrednika (kroz razne vremenske nepogode), dobijemo sliku i priliku poljoprivrede danas…
Mladost – proljeće našega života
Iz naslova ovo-sedmične kolumne, ali i prve rečenice, više je nego očito, da nećemo se „zabaviti“ temama iz oblasti agronomije, nego mnogo važnijom temom, a to je poseban naglašeni period našeg života – mladost… Nažalost, periodu mladosti čovjek, uslijed raznih faktora, ne posvećuje pažnju u mjeri u kojoj je to, zaista, neophodno. Važnost mladosti u Učenju islama posebno je naglasio Božiji Poslanik, alejhiselam, ne samo kroz pravorijek kojeg smo parafrazirali na početku teksta, nego kroz svoj život i poslaničku praksu. U vremenu Muhammeda, alejhiselama, mladi su predstavljali važan stup razvoja ideje islama, i islamskog svjetopogleda. No, pitanje je što je danas s mladima? O čemu oni misle? Da li svoje vrijeme provode racionalno, nastojeći se što kvalitetnije pripremiti za život, ili ga prosto „protraćuju“???
Period mladosti je period kada bi svaki čovjek trebao iskoristiti sav svoj potencijal na polju obrazovanja, znanosti, razvoja svojih kompetencija… Božija milost, se između ostalog ogleda i u tome, da je upravo u ovome periodu čovjeku olakšan put ka znanju, spoznaji, jer njegovo psiho-fizičko stanje je zdravo, odmoreno, i spremno za navedeni, dugotrajni proces. Put nauke je trnovit i dug put, put koji zahtjeva mnoga odricanja i mukotrpan trud, zalaganje i rad. I stoga, zreli plodovi koji dođu naposljetku su slatki i ukusni, ali „kušači“ tih plodova znanu jedino koliki trnovit put su prošli da bi “ubrali” plodove svoga rada.
Pored obrazovanja, važno pitanje jeste šta će se „posijati“ u moralno-etičkom smislu kroz ovaj period: da li će mladi čovjek posaditi krijeposne moralno-etičke vrijednosti, poslušnost dragom Bogu, vrijednosti istinoljubivosti, pravičnosti, hrabrosti, odmjerenosti, ili suprotno tome. Na razvoj maločas spomenutih osobina svi mi imamo utjecaj: roditelji prije svega, potom okruženje, obrazovne i vjerske institucije, te društvo u cijelosti. Šta se današnjoj omladini nudi? Kakve moralne paradigme, kakvi svjetopogledi? Žalosti me činjenica da većina naše omladine razmišlja o odlasku iz naše općine, kantona, ali i države… Statistički podaci o iseljenju naših sugrađana i sunarodnjaka su više nego crni – preko stotinu i pedeset hiljada u protekle četiri godine je napustilo BiH. Od toga većina su, naravno, mladi koji po okončanju studija, kao „pečen“ kadar odlaze. A potražite koliko, u prosjeku, košta obrazovanje jednog čovjeka, vidjet ćete… Na taj način, zapadne države izuzetno povoljno dobivaju školovan kadar, i na taj način osiguravaju svoju budućnost. S druge strane, šta se radi u pronalaženju rješenja za mlade? Šta se, konkretno, mladom, školovanom čovjeku, nudi da svoju perspektivu vidi u svom gradu, u svojoj domovini? Zar je za očekivati da neko ko godine i godine svog života „uloži u sebe“ educirajući se, će skrštenih ruku čekati sutra koje nikad neće doći? Mladi čovjek je svjestan prilika koje mu se nude u socijalno, ekonomski i politički uređenim zemljama. U takvim zemljama, jedini faktor uspjeha i napretka jesu vlastite kvalitete i kompetencije, a nikako geo-nacionalne, vjerske niti političke odrednice. Društvo jednakih šansi otvara priliku za napredovanje, i to su naši mladi prepoznali. Naravno, pored temeljnog faktora kojeg smo naveli, uređenost društva u svim segmentima je dodatni motivacijski faktor: bolja socijalna, zdravstvena zaštita, kvalitetnije obrazovanje, viši životni standardi… Sve navedeno kreira svjetopogled mladih u kojem svoju budućnost vide u Berlinu, Stuttgartu, Münchenu, a ne u Sanskom Mostu, Orašiju ili recimo Prnjavoru… Odlazak mladih za sobom povlači niz lančanih posljedica koje će se osjetiti u svim društvenim aspektima: obrazovanju, industriji, raznim ustanovama…
I u konačnosti, lično nisam za odlazak sa svog topraka. I volio bih ostati u svom gradu, da svojim znanjem i sposobnostima doprinesem kreiranju ambijenta u kojem će biti moguće normalno, ali i poželjno živjeti. No, kao i hiljade mojih kolega, hvala Bogu imam porodicu, djecu, valja njima (uz Božiju pomoć) osigurati kvalitetnu budućnost, i ukoliko to nije ostvarivo, zašto onda ostati? Zašto ne krenuti tamo gdje će biti moguće ostvariti svoje životne ciljeve? Kroz ove dileme treba tražiti odgovore na pitanje zašto mladi toliko masovno odlaze iz naše države…
Da sve nije crno, ipak i od odlaska ima koristi… naši „gasterbajteri“ ipak misle i na našu domovinu, kroz redovno slanje novaca svojima najbližima da olakšaju svoju svakodnevnicu, i na taj način aktivno učestvuju u punjenju naših budžeta.
Haris Islamčević
http://harisislamcevic.ba/mladost-je-proljece-covjekovog-zivota/