Ako rock and roll ima ljubavnika, to ne može biti nitko drugi nego Milić Vukašinović. Sada već davne 1971. godine odlazi u London- kolijevku glazbene kulture i maticu mnogih žanrova od progresivnog, psihodeličnog rocka… pa sve do heavy metala, kako bi usavršio svoje muzičke vještine i svoj neprikosnoveni talenat predstavio što bolje, brže i žešće. Da bi si sve to priuštio naporno je radio: istovarao kamione i prao suđe u Hard Rock caffe-u.
Rock'n'roll je krv i znoj
Pri povratku iz glavnog grada Britanije, priključuje se legendarnim Indeksima, a dvije godine poslije na bubnjevima Bijelog Dugmeta mijenja Gorana Ipeta Ivandića. Pored uloge bubnjara, često je uzimao gitaru i ‘gnjavio raju’. Gitara je plakala, rintala, zavijala i cijukala, dok je Milić padao na koljena. Upravo takvi performansi su mu dali impuls da osnuje vlastiti bend.
Godine 1977. uzima gitaru u ruke i osniva Vatreni poljubac, sarajevsku heavy rock grupu – najžešću verziju hard rocka. Karakterisali su je neobuzdani, prljavi i izravni rock riffovi i erotika u pjesmama. Predvođeni legendarnim , neuništivim vođom – doktorom za rock and roll : nudili su krv, znoj i buku. Hipnotizirani vlastitim sviranjem, gonjeni suludom energijom, bez susprezanja proizveli su toliko ljubavnih poruka, otvorenog upucavanja i nedvosmislenih komplimenata – a takvih se ne bi posramio ni prosječan sarajevski momak.
Članovi prvobitnog sastava benda su bili Perica Stojanović (bubnjevi) i Ševćet Hodža (bas). Bili su fenomen, jer su se njihovi neobuzdani, prljavi i izravni rock riffovi slušali i u društvu pankera, bajkera, metalaca, kao i ostalih rokera svih podvrsta… pa čak i narodnjaka – kasnije.
Doktor za rock'n'roll
Prvi singl je odmah i udarac u glavu. Pjesma “Doktor za rock'n'roll” predstavlja njegovu ultimativnu biografsku priču, gdje govori o neshvaćenosti od strane društva i roditelja, ali i o svojoj strasti i neuništivim težnjama ka sirovom zvuku rock muzike. Drugim singlom “Navrat, nanos i na svoju ruku” potvrđuju renome uigrane i agresivne atrakcije, isključivo hedonističke ideologije.
https://www.youtube.com/watch?v=lcKfTk9RwSI
Oh, što te volim, joj
Debi album “Oh, što te volim, joj” objavljuju krajem 1978. godine. Ploču su snimali u Londonu, producirao je Richard Whally i na njoj Milić demonstrira svoje gitarsko znanje, pjeva vrlo visoko u maniru tadašnjih heavy bendova, a sve začinjava svojim ispovijednim tekstovima sa očiglednim mačo-erotskim asocijacijama.. Album donosi samo jednu mirniju kompoziciju “Baj, Baj, Moja Malena”. Vatreni Poljubac u pjesmama koristi folk elemente, pa ga u to vreme kritikuju da kopira Bregovića.
https://www.youtube.com/watch?v=lEz5d_NukkM
Debi ploča je umotana u luksuzan omot, u stilu tadašnjih ploča Dugmeta, s lascivnom fotografijom na naslovnoj strani gdje ženksa ruka zabada nokte u ženska leđa. Javnost je zamjerala Miliću, da su sve pjesme monotone i da nije uspio naslijediti autentičnost prvog singla, te da se slijepo drži žanra. On im, kasnije (1980. godine), na to odgovara pjesmom – ‘Nek’ ne sluša kome smeta moj rock'n'roll’
Naredni albumi ”Vatrenog Poljupca” su essential listening – te su prilagođeni za svakoga : vozača kamiona, punkera, metalca, rockera ili narodnjaka – nije ni bitno.
Milić Vukašinović i Hanka Paldum
Milić Vukašinović je bio Hanki Paldum puno više od omiljenog tekstopisca. Bilo je premalo pouzdanih vijesti o njihovim ljubavnim komplikacijama, no široko je poznato da je Vatreni Poljubac svoje albume u početku objavljivao za Hankinu izdavačku kuću Sarajevo Disk, a Vukašinović joj se odužio hitovima “Ko je krivac ti il’ ja”, “Ja te volim” i “Voljela sam, voljela”, a napisao joj je i kompletan materijal za album “Sanjam”, koji se prodao u preko milijun i pol primjeraka. Takoreći, on ju je stvorio. Milićevi izleti u narodnu muziku nikoga nisu posebno iznenadili, tekstovi Vatrenog Poljupca bili su, bez iznimke, potpuno “narodnjački” i kao takvi funkcionirali su u obje varijante. Njihovi povremeni televizijski nastupi s Hankom Paldum to su i potvrđivali; Milićevi momci počinjali su pjesmu sirovim rock and rollom, a onda bi im se pridružila Hanka s harmonikašem i u trenu bi se sve pretvorilo u narodnjak. Obožavatelji se zbog toga nisu pretjerano nervirali, niti su Vukašinovića smatrali izdajnikom;
Uz poneki zvižduk i srenji prst publika nije imala nista protiv.
Narodna glazba tada je smatrana svojevrsnom subkulturom, suradnja s njima smatrala se dobrom forom, a i usporedba tadašnjih narodnjačkih aranžmana s današnjim štancanjem turbo-folk poskočica totalno je deplasirana.
Ace of Spades / Nek’ se zna
Dok je Milić pisao pjesme za Hanku, Lemmy iz Motorheda obrađuje njegovu pjesmu ,,Nek se zna” i prodaje je u 40 miliona primjeraka – poznatu kao Ace of Spades.
Između Hanke i Motorhead-a
Vatreni poljubac u Enciklopediji Metallium, kao i na Metal Archives, ubilježen je kao tradicionalni heavy metal Balkana, još s početka sedamdesetih godina.
Vukašinović, ili popularni Mića, je ipak volio obje struje. Iako se na momente nije mogao odmaći od melosa Balkana i jeftinih nota – kao i stihova, znao je odsvirati epske kompozicije na kojima bi mu pozavidjeli i veliki svjetski izvođači.
On je pripitomio i uobličio Pastirski rock Bijelog dugmeta u Narodni rock Milića Vukašinovića. “Kad joj pjevam gange” je možda najkarakterističniji primjerak njegove transformacije ili neki bi rekli – prilagodljivosti.
“Žikino kolo”, “Tike-tike tačke”, “Joj što te volim joj” i slične pjesme su dio Vatrenog poljupca. Imao je Vukašinović i solo istupa koje i dan-danas praktikuje.
Podrugljiva “Gleda, a neda” ili plejada hitova koju ovdašnja publika zna kao pjesme Hanke Paldum, napisao je upravo Mića. Kasnije ih je i otpjevao. Mnogi će reći i bolje od Hanke, takozvane “Kraljice sevdaha”.
Bijelo dugme i Milić Vukašinović su sarađivali godinama, Mića je u jednom periodu i svirao bubanj u tom bendu, tako da taj kreativni sklop utapanja narodnjaka u rock'n'roll je možda i očekivan. S druge strane, možda Goran Bregović i Milić Vukašinović to nikada nisu znali, mogli, htjeli razdvojiti.
Zanimljiv podatak je da je spot za pjesmu ‘Žikino Kolo’ prvi jugoslavenski spot emitovan na MTV-ju.
…
Pošteno, sirovo, bez lažnog prenemaganja i sjaja
Sva slava, koju je Milić postigao prvenstveno s Vatrenim Poljupcem, loše je utjecala na njega, te se nije znao kontrolirati i obuzdati strasti. U Sarajevu su ga svi već smatrali mrtvim čovjekom zbog sumanutog drogiranja, a priča o tome kako se izvukao izvlači na površinu neke neobjašnjive natprirodne sile. Sve što on ima za reći o tome svodi se na to da je uzimao samo “zakonite droge, jer uz rock and roll idu samo pivo i jaka pića”. Kako bilo, miran i povučen život sigurno nije vodio, jer u suprutnom iz njega ne bi izlazili stihovi poput: “kad uzmem drogu osjećam se jak…”, “dođe vrijeme kad mrzim cijeli svijet…” ili “da ne čujem vrijeme će izbrisat bol, nek’ briše svačiji, ja hoću svoj.
Kako god bilo, s kaubojskim šeširom, crnih hlačama “na zvono”, uskom majicom i debelim srebrnim remenom, ostarjeli Milić i dalje je pojava s koje ne možete skinuti oči; šutljivi kuler čije izmučeno lice jasno ocrtava da mu život nije bio lak.
S poštovanjem, Ričl.