Zaostavštine bivšeg političkog sistema nas proganjaju i dan danas. Upravljanje masama koristeći uticaj vjeroučitelja, novinara ili tužitelja je ustaljena praksa partijskih sistema. Obzirom da smo mi prešli iz jednopartijskog u specijalni multi-jednopartijski sistem, metoda upravljanja masama je ostala ista sa razlikom da sada svaka od partija ima svoje ljude koji masama šire partijsku riječ. U takvom bombardovanju naroda sa svih strana desecima navođenih partijskih informacija neminovno dolazi do zbunjenosti i problema u rasuđivanju tog istog naroda. U tom zbunjujucem labirintu u kojem se više ne zna gdje se sreću istina i laž mnogi glasači odustaju čak i od pokušaja da spoznaju koji put zapravo vodi ka izlazu iz bunila. Kao rezultat imamo poražavajuću izlaznost na izborima jer “svi su oni isti“.
Nezavisno novinarstvo i odvojenost političkih partija od vjerskih zajednica su jedni od stubova na kojima bi trebalo počivati demokratsko društvo. Vjeroučitelji i novinari svakako imaju pravo na svoj lični politički stav, problem nastaje kada oni svoj lični politički stav indirektno promoviraju kroz svoje profesionalno djelovanje. Sada, možda više nego ikada prije, svi su upućeni u predstojeće predsjedničke izbore u BiH, a pogotovo za bošnjačkog člana predsjedništva. Mnogo prašine se diglo sa kandidovanjem bivšeg poglavara Islamske Zajednice (IZ) dr. Mustafe Cerića kao nezavisnog kandidata i bivšeg nezavisnog novinara Bakira Hadžiomerovića kao kandidata SDP-a. Polazeci od premise da novinarstvo nezavisno od partija čini jedan od stubova demokratije, činjenica da se Bakir Hadžiomerović bivši voditelj i urednik jednog od najuticanijih političkih magazina kandiduje ispred jedne od političkih partija nas vodi ka preispitivanju njegove političke nezavisnosti u vrijeme uređivanja samog magazina. Kao i Hadžiomeroviću, tako se i bivšem poglavaru IZ Mustafi Ceriću dugo zamjerala politička pristrasnost da je sa svoje pozicije favorizirao određene političke kandidate ili partije. I dok Cerić ulazi u okršaj sa predstavnicima partija koje je do jučer promovirao i tako razdvaja vjersko od partijskog, Hadžiomerović sa druge strane, priklanjajući se jednoj od političkih opcija podriva i ono malo vjere u nezavisno novinarstvo.
I dok sam Cerićev izborni rezultat nije toliko bitan jer njegova eventualna radikalnost koju mu spočitavaju spram ukidanja Republike Srpske nije ništa veća od nekada Silajdžićeve ili sada Suljagićeve, njegova kandidatura kao nezavisnog kandidata koji ulazi u okršaj sa predstavnicima SDA je jedan pozitivan pomak ka uskraćivanju promoviranja te partije od strane IZ. Zadugo je vazilo da “džamijski ljudi” iskazuju podršku SDA, obzirom da je i sam Cerić kao dugogodišnji poglavar Islamske Zajednice ujedno i jedan od osnivača SDA. Njegovom kandidaturom i izjavama zvaničnika IZ možemo izraziti nadu da ce konačno doći do odvajanja partijskog od vjerskog, pa tako neće biti pravi muslimani samo oni koji glasaju za SDA, niti pravi katolici samo oni koji glasaju za HDZ itd.
Uz nadu da se odnosi vjerskih zajednica i političkih partija uređuju, nama su prijeko potrebni nezavisno novinarstvo i tužilaštvo kako bismo se otrgnuli iz okova u kojima nas drže političke partije već 20 godina. Postavlja se pitanje šta se može uraditi kako bi se povratila vjera u tužitelje i novinare. Pa sva odgovornost je na njima samima kao sto je bila na Ceriću da prekine pupčanu vrpcu sa SDA. Koliko im je ostalo entuzijazma i upornosti da teže ka onim naivnim i idealističkim ciljevima s kojima su izabirali da postanu novinari i pravnici? Samo taj entuzijazam i ta upornost može da osnaži dva glavna stuba na kojima počiva naše bolje sutra.