Dragi Tuka Amele,
Prije svega želim da ti čestitam na tvom velikom uspijehu. Biti jedanaesti na svijetu, nije mala stvar, pa taman i u bacanju pogleda u vis. Šalu na stranu, tvoj uspijeh je time veći, zato što dolaziš iz jedne male i ne baš funkcionalne države gdje se na sport i na kulturu gleda sa podozrenjem, nekulturom i nepovjerenjem.
Tek kada uspiješ privući pažnju medija svojim uspijehom, onda te počnu svojatati i veličati. Slično je i sa Damirom Džumhurom i svim ostalim sportistima koji su sami, ili uz pomoć rijetkih prijatelja i rodbine, a nikako uz pomoć države uspjeli. I zato je ovaj uspijeh samo tvoj uspijeh, odnosno uspijeh tvojih roditelja, trenera i prijatelja… nikako bosanskohercegovački. Tu Bosnu i Hercegovinu koju u institucijama na svim nivoima uglavnom predstavljaju manje više oni koji o sportu nemaju veze s vezom. Isti boluju od jedne neizlječive bolesti koja se zove kurcobolja.Teška je to bolest od koje boluju oni koje nije briga za hiljadama budućih Tuka, Džumhura, Džeka, Teletovića, Tanovića, Sidrana, Andrića i svih onih koji bi u kulturi i sportu mogli nekada nešto značiti.
Njima si dobar samo kada uspiješ sam, nema kod nas organizovanog praćenja sportskih i umjetničkih talenata. Vjerujem da ti otkrivam toplu vodu, jer ti to znaš i sam. Naši talenti prepuštaju se tako sportskim i kulturnim institucijama drugih zemalja, dok u našim institucijama sjede podobni i poslušni, nikako profesionalni i sposobni.
I ti kao i ja znaš da je kod nas, a Boga mi i u svijetu fudbal najpopularniji sport. Ponosan sam na naše Zmajeve naravno. Bodrio sam ih i u Brazilu čak, ali nažalost većina tih Zmajeva nije sa aktuelizirala kod nas, na našim pašnjacima i oranicama, već u bijelom svijetu.Slična priča je i sa košarkašima i rukometašima kao i svim drugim sportistima.
Šta će biti sa nama za nekih trideset godina kada naši momci zaborave odakle dolaze I kada počnu predstavljati neke druge-sretnije zemlje?Mogu zamisliti kako će izgledati kada naše dresove počnu nositi oni sa dvije ljeve noge.Ti ljevičari čak će biti stavljani ispred i ono malo talentovanih i sposobnih zato što su im očevi bezbeli neki lovatori ili su stranački te na bilo koji drugi način podobni.Onda će se ti isti koji su stavili stereo ljevake u dresove naših svetinja čuditi kako njihovi puleni recimo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2030.godine gube sa 3:0 od fudbalske velesile San Marina.
Budi oprezan i šta izjavljuješ u medijima moj ti je dobronamjeran savjet.Reći da je tvoj uspijeh poklon Bosancima i Hercegovcima za Bajram po malo je neukusno,znaš.Gotovo 60% tvojih Bosanaca i Hercegovaca ne slave Bajram-mada da se mene pita svi bi ga slavili zajedno, baš kao i Božić.Uskrs,Vaskrs,Pesah,Dan državnosti i nezavisnosti.Političari nisu jedini krivi za ovo naše stanje znaš.Krivi smo i mi-mi smo im pustili što bi rekao Đole Balašević.Svojim izborom odnosno ignorisanjem alternative pijući kafu/kavu/kahvu i ponavljajući ko retardirani papagaji -“Moj glas ne znači ništa”-mi smo ih doveli na vlast.
Nisu ti svi ni sretni zbog tvog rezultata.Znam a i ti znaš da ima onih koji bi ipak više voljeli da je pobjednik Dijamantne lige bio neki Gojko ili ti Tihomir.Nisu ni ovi “tvoji” puno bolji.Mogu se kladiti da i oni više vole što je pobijedio jedan Amel nego Jovo ili Ivo.
Ali ti se nemoj time opterećivati.Ti trči za sebe,za dragoga Boga-kako ti ono voliš da kažeš-uz Allahovu pomoć,za svoje roditelje,kolege i prijatelje.
Ipak znam da nismo zaslužili ali protrči jedan krug i za nas koji znaju nabrojati nekoliko atletskih disciplina,režisera,knjiga i filmova.Trči za nas koji se radujemo tvom rezultatu bez obzira odakle ti došao,kako se ti zvao i gdje se Bogu molio.
Osim tvojih prijatelja i porodice mi smo tvoja Bosna i Hercegovina.Ne nacionalisti,korumpirani političari I papci.
A ti si naš šampion.
Živio ti meni stotinu godina,zdrav,sretan,bogat i zadovoljan.
Hvala ti još jednom.