Dobro došli u vrijeme kada je čovjek potpao pod uticaj idiokratije društva, slijepih vođa, ušminkanih “treba”, selfija, odvaženih “patriota” i gubljenja samopoštovanja pod najezdom “urbanih likova”.
Pod najezdom istih koji seru na sve, i baš su kul, jer je danas “tako urbano biti urban”. Skrivajući se iza svojih šala, prije će cijeniti prosječnog srbendu nego pokušaj promjene načina razmišljanja. I zašto onda mladi koji imaju potencijala u sebi se plaše taj potencijal iskazati u javnosti? Pa zbog gore navedenih! Velik broj nas je poteklo iz male sredine, iz sredine koja priča za sebe, i koja nas, htjeli mi to ili ne, oblikuje. A mala sredina priča jezikom “šta će reći komšija?”. Ali pored toga volio bih da citiram Marčela koji govori na istu temu: ,,Ti si mali drkoš, i gle čuda, imaš hir da u umetničkom nemiru sebi tražiš mir. O ne, loš sin, kanda nije skroz čist. Zar u današnje vreme, pa šta ćeš da jedeš moj ti?!”
To sve govori o načinu razmišljanja naših roditelja, a zajedno sa njima, i nas samih. I zbog toga, mladi se okreću ka sigurici, aj da ja budem pravnik, inženjer, a ne patetični umjetnik. Patetika, umjetnik?
Došli smo u vrijeme kada je nestalo romantike, a nastala patetika. Zbog tuđeg pogleda ispod oka, stidimo se pokazati ono što zaista jesmo. Zašto iskazati ljubav prema nekome, kada mogu da mu pr'nem ispred nosa i ispadnem kul? A evo, skoro sam pričao sa prijateljem na temu oko današnjih umjetnika.
Jbt, danas ako kažeš da si umjetnik, isto je kad da si rekao da si peder (gej). Samo što nije počeo “Art pride” pored onog opšte poznatog. Umjetnici nisu prihvaćeni u društvu. Štaviše, kada nekome kažeš “vidi ga umjetnik”, to je čak i pogrdna riječ. Stvarno jako žalosno.
Danas, kada su nam uzori plastične lutke sa estrade, silni di-džejevi koji pišu tekstove ponajviše o seksu i kurvama (jer to prolazi, jer je to kul), u vrijeme kada padamo pod okrilja rialiti emisija, gdje su nam uzori najveće rupe čovječanstva, želim da se nadam promjeni koja čuči u ljudima, i želim da se nadam boljoj budućnosti!