Danas je prvi dan škole. Znamo da je polazak u školu jedan veliki, i gotovo traumatičan događaj kako za djecu, tako i za roditelje. Jutros sam prošao kraj škole i razmišljao sam da navratim da vidim kako se drže moji mališani iz programa pripreme djece za školu, a koji danas polaze u prvi razred. Ali nisam znao kako će taj gest biti prihvaćen od strane roditelja i nastavnika u maloj sredini u kojoj živim.
Savjest me peče. Na um mi pada Januš Korčak, poljski pedagog koji svoje mališane nije napustio ni pred nacistima, kad je zajedno sa djecom deportovan u logor. A ja se evo ovdje obazirem na trač i podsmijeh. I odlučujem da ipak ne odem.
Kraj škole srećem nekoliko uplakanih mališana. Znam ko će od mališana iz moje grupe imati problema, ko će plakati. Ko će se stiditi. Žao mi je mojih mališana. Žao mi je sve djece. Jer ni najbolji pedagozi i vaspitači svih vremena ne mogu djecu pripremiti na ono što ih očekuje u Rebubličko-Srpskim školama.
A šta ih sve očekuje?
Prije svega to su nastavnici i profesori koji su članovi partije. Koji su namještenim konkursima došli do posla. Glasači vladajućih partija. Skupljači glasova. Neke od njih su na izborno mjesto uvodili da glasaju kao da su nepismeni. Oni što kupuju glasove za predsjednika sindikata u svojim školama. Oni što se bore čija će žena prodavati djeci u školskim menzama sendviče i grickalice i pri tome jedni drugima rade razne smicalice i podvale. Oni što predaju predmete za koje nisu stručni i koji svim silama nastoje da onemoguće da ljudi stručni za taj predmet predaju, a da bi sačuvali svoju normu i platu.
Oni sa kupljenim, i dokupljenim diplomama.
Oni što nisu sposobni ni kompetentni da provedu plan i program, a tek da prepoznaju talenat, potrebe i sklonosti učenika. Oni što će prije svojim postupcima doprinjeti fizičkom i psihičkom nasilju kako vršnjaka, tako i samih prosvetnih radnika.
Sve sami nacinalisti, šovinisti i fašisti. Od profesora srpskog jezika i istorije, preko likovnog, fizičkog, pa sve do filozofije, sociologije. Pa čak i demokratije .
A tek plan i program. Horor i užaš. Može se reći da je sasvim u skladu sa kompetencijama i uvjerenjima i stavovima onih koji treba da ih provode i onih koji su ih donosili.
I tako će djeca da idu 9, 12 ili 13 godina u školu. Neće ništa naučiti ni korisno, ni praktično. Postaće samo veći nacionalisti i šovinisti. Neki će iz škole izaći narušenog samopozdanja. Neki sa etikotom. Mnogi će se propiti, propušiti. Početi drogirati i slično.
Republičko-Srpska škola će obaviti sve socijalizacijske funckije i ciljeve škole Republike Srpske. Sve ono što antipedagogija i crna pedagogija prepoznaju kao loše u procesu socijalizacije i pedagogizacije školske djece.
Danas je u školu pošla još jedna izgubljena generacija. Treba li im čestitati polazak u školu kad uključivanje djece u "vaspitno-obrazovni" proces Republike Srpske više liči na narušavanje prava djece i zločin protiv djece, a roditelje koji školuju i odgajaju svoju djecu u RSu mogu komotno biti tuženi za zapuštanje i zanemarivanje djeteta?
