Svaki roditelj svom djetetu želi sve najbolje i u skladu sa tim se i ponaša . Na prvi pogled reklo bi se da djeca odrastaju u relativno zdravom društvu sa minimumom zadovoljenih osnovnih životnih potreba . Ipak su sve češći primjeri vršnjačkog nasilja u osnovnim i srednjim školama . Šta dovodi do ove u posljednje vrijeme sve masovnije pojave još uvijek nije ustanovljeno ? Ne postoji ni jedan jasan razlog zašto neko dijete počinje nasilno da se ponaša . Različite okolnosti iz njegove sredine dovode do nasilničkog ponašanja . Posmatrajući ovo kao „naučeno ponašanje“ od njega se djeca mogu i odučiti . Roditelji i nastavnici bi voljeli da je internet kao krivac prvooptuženi , bilo bi mnogo lakše svu krivicu prebaciti na nešto tako imaginarno i daleko .
Porodica kao osnovna ćelija društava od samog rođenja ima priliku da aktivno učestvuje u kreiranju ponašanja , navika i interesovanja svojih potomaka . Kasnije prilkom odrastanja škola je ta koja preuzima veliki udio u njihovom odgoju . Iako se danas skoro u svakoj školi nalazi i policajac na dužnosti ne bi li obezbijedio makar prividni mir u krugu školskog dvorišta primjeri vršnjačkog nasilja su sve češći i ozbiljniji .
Napad tri djevojčice koje su svoju vršnjakinju izvukle iz škole i tukle u školskom dvorištu snimajući sve to uzburkao je javnost . One su osim želje da fizički povrijede svoju školsku drugaricu , željele i da ste tim činom pohvale . Mnogo ozbiljniji je slučaj dječaka Mahira koji je bio zlostavljan od strane drugova i pojedinih nastavnika . Nije bilo dovoljno sto su ga drukovi fizičk , psihički i seksualno zlostavljali već mu se izvesni nastavnik na časovima obraćao nazivajući ga Mahira . Mahir se ubio jer je u njegovom dječijem mozgu sve to bilo beskrajno nepodnošljivo . Stanko je ubijen pištoljem u školskom dvorištu dok je igrao fudbal sa drugovima . Niko od njih ne smije da se zaboravi …..
Pored ovih ekstremnih slučajeva vršnjačkog nasilja postoje i blaži oblici koji su zabilježeni . Pretnje upućene putem SMS poruka , ucjene i uvredljive poruke na društvenim mrežama kao i zanemarivanje djeteta negativno utiču na psihu zlostavljanog djeteta .
Šta je to što navodi djecu da u najranijem uzrastu počinju posmatrati svoje vršnjake kao manje vrijedne ? Odakle im ideja da se prema nekoj djeci trebaju ponašati na superioran način ? Ko ih je naučio da je normalno zlostavljati drugo dijete , smatrajući da će tim činom biti više vrijedni u očima druge djece ? Na koji način su oni došli do zaključka da je nasilje smiješno , te zbog toga gledaju na nasilje kao na vid zabave ? Šta se desilo pa je nasilje postalo „moderno“ ? Mnogo je pitanja bez jasnih odgovora .
Protokol o vršnjačkom nasilju jasno definiše načine postupanja pri pojavi vršnjačkog nasilja u obrazovnom sistemu , ali on sam po sebi nije dovoljan . Potrebno je mnogo više angažovanja i aktivnog uključivanja svih u proces edukacije počevši od učenika i nastavnika pa do roditelja posebno radeči na nekonfliktnoj komunikaciji . Pored toga potrebno je ostvariti dobru saradnju sa nadležnim institucijama kao što su : vaspitno obrazovne ustanove , policija , centar za socijalni rad i dom zdravlja . Djeca su odgovornost svih nas , potreban je svakodnevan rad sa djecom jer oni su naša budućnost . Naše bolje sutra . Ne smijemo ih zanemarivati prepuštajući njihov odgoj društvenim mrežama , TV emisijama i ulici . Putem medija i nevladinih organizacija trebamo kontinuirano promovisati mirno rješavanje sukoba , međusobno uvažavanje i toleranciju .
Dan ružičastih majica prvi put obilježen ove godine u BiH treba nastaviti obilježavati da se nijedna žrtva vršnjačkog nasilja ne bi zaboravila . Isto tako treba uraditi sve da se nijedna žrtva nasilja više nikada ne bi ponovila .
Zaštitimo našu djecu . Obezbijedimo im svima ista prava ne dozvolimo da se ponove stravični i sve češći primjeri vršnjačkog nasilja . Neka protokoli ne budu samo protokolisani . Djecu ne smijemo zaboraviti .
“ZA KONKURS”