Jedan od osnovnih razloga ogromne apatije mladih prema politici, pored očiglednog stanja u društvu, je njihovo viđenje politike. Pored toga što su im tu riječ ogadili, djeca jednog totalitarnog sistema, velikog državnog aparata, tajnih službi i Golog Otoka, nacionalizma i rata, dodali još dve bitne distorzije percepciji politike kod mladih na ovim prostorima. Njihovo slabo snalaženje sa modernom ljudskom tekovinom demokratije ne treba većeg dokaza od rezultata njihove demokratske avanture – od rata pa nazad i u krug.
Prva distorzija je enormno uvećavanje države i njene omniprisutnosti. Djeca roditelja rezolucije Informbiroa, su odgajanja o tome da trebaju da „paze šta pričaju, jer se nikad ne zna ko sluša“ i da se manu politike. U sistemu civilne autocenzure, samokontrole i komšijskih preplitanja, realnost ne nameće demokratske ideje. Ta ideja međutim ne znači ono što se danas voli nazvati demokratskim vrijednostima, koje, neke zemlje nikako da nauče, važe samo ako si i „onaj pravi“ demokrata, nikako recimo kao Varufakis, Bepe, Beli ili, kako kaže, novi kralj Socijalističke Kraljevine Bosne i Hercegovine – Nikštić I . Ideja demokratije podrazumijeva osnovne principe njenog funkcionisanja i preduslova za njenu mogućnost. Jedan od ključnih stubova takvog društva, koje utemeljuje još i Kant u „O vječnom miru“, je dobro informisan i obrazovan građanin sa aktivnom participacijom u demokratskom procesu. – Što bi rekao Nikola Kojo: „A sad pomazite svoje velike magareće uši.“
Iluziju o slobodnom novinarstvu u BiH kao i Srbiji ne gaji niko koga ona zanima. A školstvo nam je toliko moderno i dobro, da se đaci bore da ne budu žrtve segregacije, u Evropi 21. Vijeka to kao da se i ne čini tako čudno.
Druga distorzija je identifikacija ljevičarske ideje sa idejom Titove Jugoslavije. Mislim kada bi ih neko pitao, kome su tim znakom jednakosti između svake alternative nacionalizmu i Titove Jugoslavije nanijeli veću štetu, ni sami ne bi znali odgovor. Uz sve simpatije prema Jugi, tvrditi da svojim sistemom nije pridonijela svom raspadu, je u najmanju ruku ignorisanje jednog od njenih glavnih ideologa – Kardelja. Inače, slijedeći put kad neko priča da je cilj države da nestane – sad znate šta to znači. 😉 Sad već poučeni svojim lošem iskustvom sa demokratijom, generacija kojoj su kako tvrdi, oteli najbolje godine života, za to krivi svakog – od Amerike do komšije, i samu demokratiju, ali iz ogledala neki čudni lik posmatra.
Lijek za apatiju mladih prema politici su izgleda našli sami mladi – kad već nikoga drugog nije zanimala tragično mala izlaznost na izborima. Beli možda nije pobijedio u prvom krugu sa 67,97%, ali u kojem obliku će se i gdje u regionu pojaviti slijedeći put je sad samo pitanje vremena. U najgorem slučaju, posljednji pozdrav mladih na ovim prostorima biće u najmanju ruku dostojan Nadrealista.