Odlazim u apoteku. Nadam se po deseti put da ce ovo biti konačno to, stavljam traku i čekam, jedna linija… Hajde još malo, jeeeee dvije linije, jupiii postacu mama!!!
E, otprilike toliko traje sreća kada saznate da ste trudni, a pri tome ste zaposleni u privatnoj firmi bilo koje djelatnosti. Nakon toga slijedi groznica i sanjanje svih mogućih scenarija kako to sapoštiti svom nadređenom. Podrazumijeva se da ostajete trudni nakon čuvanja od dvije godine, jer naravno morate imati ugovor na neodređeno vrijeme. Ali uz ugovor na neodređeno vrijeme, nerijetko dobijate i ugovor o otkazu bez datuma, tako da ste u goroj situaciji nego da ste tek počeli raditi. Međutim trudnoću ne možete sakriti, tako da duboko udahnite jer kao što kažu doktori na porođaju „ Nisi plakala kad si ga pravila“.
Postoje različiti načini kako to saopštiti, pa ću nabrojati neke od njih.:
Ako idete taktikom „ s neba pa u rebra“, vjerovatno će te na prvu proći dobro, ali pakao slijedi nakon nekoliko dana kada shvate da da ste vi zaista trudni, da se ipak sporije krećete te smanjujete svoju produktivnost za 1,67 procenata po satu. Tada dolazi do naglog obrata te je vrlo vjerovatno da ce vam pogoršati uslove rada, jer trudnoća nije bolest. U to vrijeme morate da mislite brzo, mogu da vam smanje koeficijent prije bolovanja, iako u privatnim firmama većinom svi imaju najnižu platu, pa vam se na nju i obračunava trudničko, znači, čim otvorite bolovanje nema više koverte.
Ako idete taktikom „ ćutim dok mi stomak ne bude do zuba“ možda prođete najbolje, ali i to samo pod uslovom da radite na takvom mjestu gdje vas poslodavac ne vidi, i ako imate sreće sa genetikom pa se ne udebljate do šestog mjeseca.
Takođe sigurno prolazite ako radite u toj firmi bar deset godina, i ako vam je to prva trudnoća koju ste jedva postigli, tu čak možete na bolovanje ranije, ali se morate vratiti na posao šest mjeseci nakon porođaja. E sad, tu je kvaka. Mnogi poslodavci će vam napomenuti da su se i vaše majke za vrijeme komunizma vraćale na posao šest mjeseci nakon poroda. Da jesu, ali im nije trebala veza za vrtić ravna traženju posla u državnoj instituciji. Takođe su imale dovoljno novca da plate i tetu, a najniža plata u RS je 370 KM, pa vi vidite šta se može s tim. Moram da napomenem da su tada postojale i babe, a danas babe uglavnom rade.
Sledeći slučaj je „ čuvanje trudnoće“. Ukoliko spadate u grupu od otprilike 50% trudnica koje veoma brzo nakon što otkriju da su u drugom stanju otkriju i da treba da miruju, najebali ste najviše. Poslodavac svakako smatra da je vaša trudnoća direktan udar na njegovu egzistenciju, samim tim ako ima sa vama potpisan ugovor o otkazu odmah će ga pokrenuti. Poslodavca nije briga za vašu egzistenciju, nije ga briga što vi čekate bebu i što bi vam i deset maraka u narednom periodu značilo mnogo. Takođe ga nije briga što vi vrlo lako možete ostati bez osiguranja, jer sa tim ugovorom ste vi sami dali otkaz te samo dobrom voljom nekoga sa „ biroa“ možete biti vraćeni na njihovo osiguranje. Pravi radnici se ne razmnožavaju bez dogovora sa nadređenima!
Ako pokrenete „ čuvanje trudnoće“, a nemate ugovor o otkazu, onda se spremite na prozivanja i prijetnje revizijom bolovanja, jer poslodavac smatra da doktori propisuju mirovanje na zahtjev trudnice, posebno ako radi u privatnom sektoru. Doktori propisuju i zbog toga bolovanje, ali uglavnom zato što smatraju da postoji razlika u tome koliko dugo možete raditi recimo u nekom državnom sektoru, naspram toga koliko dugo možete raditi na normu. Sve i jedan poslodavac misli da su uslovi u njegovoj firmi ne odlični, već super moćni, što je naravno smiješno.U svakom slučaju treba se držati onoga što je rekao doktor, jer ako vam se nešto desi niko za vama neće plakati.
Kad sve ovo rezimiraš malo ti je smiješno kada ti muž kaže „ Šta si se utrtala? Ne dilaš koakin, trudna si!“.