Sve u životu počinje od dobre komunikacije, od kućnog odgoja, etike i kulture koja nas profilira u ono što ćemo dalje postati. Kad pogledam sve ove segmente i naše političare, sasvim je jasno da su oni zalutali, pogrešni ljudi na pogrešnim mjestima, ili dotrajala roba koja se još uvijek pokušava prodati.
Ljudi, nama je potrebna svijest, potreban je obraz, onaj isti obraz niz koji suza krene bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, onaj jecaj koji dolazi sa svih strana BiH i koji kaže da je dosta, da ovo nije ono što želimo, da možemo i trebamo bolje.
Treba nam čvrst stisak ruke a da se pri tome gledamo u oči. Da iz nadolazećih generacija, među kojima rastu novi lideri, istisnemo mržnju i lopovluk, i da im vratimo dostojanstvo, ljubav i poštenje.
Trebamo graditi mostove suživota i tolerancije, i tako sve naše različitosti pretvoriti u našu najveću snagu i povesti ovu zemlju, konačno, koji korak naprijed.
Trebamo se ponositi i Drinom i Unom i Neretvom, trebamo se pomiriti i sa Sejdićem i Fincijem, i podjedanko voljeti i Banja Luku i Sarajevo i Mostar, tebamo prihvatiti da je ovo naša kuća, da je ovo naša Bosna i Hercegovina i da je, kao takva, najljepša na svijetu.
Dvadeset godina političkih karijera iza kojih ostaje pustoš, ostaju gladni ljudi, zatvorene fabrike i zaražena srca virusom neprijateljstva, je najveća sramota jednog društva i svih onih koji su direktno odgovorni za učinjeno stanje.
Neophodno je reinstalirati sistem, uspostaviti antivirusne sisteme i instalirati nove kadrove, kadrove koji će zastupati opšte interese društva i ljudi na svakom pedlju države, a ne samo svoje i interese bližnjeg svoga.
Treba nam sistem koji će kazniti kriminal i korupciju, koji će ubiti nepotizam i diskriminaciju, i koji će uspostaviti red i stvoriti uslove za novu snagu i novi početak.
Potrebna je urgentna intervencija na polju beživotne ekonomije. Treba nam pamet koja zna praviti strategije, planove, projekte, pamet koja zna dovesti investitore i otvarati fabrike. Mi tu pamet imamo, samo joj treba pružiti šansu. Dosta nam je bezidejnih i raskalašenih sastanaka, dosta nam je administracije i izmišljenih budžetskih poslova, voznih parkova i vrtoglavih imovinskih kartona.
Dosta nam je i nebuloznih političkih kampanja, cike, vriske i dreke. Je li vam ikad palo na pamet da od toga pravite cirkus, da je to jedna obična kinđurijada na kojoj narodu prodajete vaš idiotizam prelakiran u bajku?!
Puno ljepše bi bilo da od toga napravite jednu naučnu konferenciju na kojoj ćete predstaviti konkretna rješenja i već danas krenuti u njihovu realizaciju. Jer mi više nemamo vremena.
Nama ne treba muzika, već godinama nam nije do nje, trebaju nam nova radna mjesta i bolji uslovi za življenje.
Radnicima treba vratiti ugled, treba im vratiti ukradene plate, a na vaše platne budžete zavrnuti jedan veliki ventil, jer nema tih para koje niste u stanju potrošiti na jačanje vlastitih kapaciteta.
Očistimo obrazovanje od politike, vratimo prave direktore u škole i dekane na fakultete, a ne obojene marionete iza čijeg neznanja ostaje nepopravljivo ruglo.
Dajmo šansu mladim ljudima, poslušajmo njihove prijedloge, podržimo njihov entuzijazam i volju da nam jednog dana osvane sreća i da onaj broj od više od pola miliona nezaposlenih bude barem u pola stesan.
Za sve što se radi treba imati plan, transparentan plan i sposobne realizatore. Treba imati dušu, fleksibilnost i osjećaj za masu koja ti ukazuje povjerenje.
I na koncu, treba imati savjest. Ako te ona grize znači da si pogriješio, a ne k'o ovi naši „pametnjakovići“, njih tolike godine ništa ne grize, jedino oni grizu gdje god stignu.
Trebamo temeljite promjene i to pod hitno!
Da bi bio neko dovoljno je da se ponekad okreneš iza sebe. Nije cilj istrčati prvi, cilj je da se vide tragovi koliko si se trudio.
Za konkurs “Da sam ja neko”