Povodom osmog marta gradski prevoz u Sarajevu je bio besplatan za žene. Da živimo Londonu ili Berlinu ova vijest bi nešto i značila ali pošto živimo gdje živimo i gdje gradski prevoz svakako nije funkcionalan ova vijest i nije neka vijest. Vijest bi bila: radi GRAS.
Jutros, kao i svako jutro kada krenem sa Zmajevca, naselja iznad Sarajeva, sačekam desetak minuta na stajalištu za kombi da se uvjerim da li ima ili nema kombija. Dok sam jutros čekala, zajedno sa ostalima koji su krenuli nekim svojim poslom do grada, komšinica koja se vraćala iz granapa nas je usput obavijestila da nam nema kombija, ni ovog ni onog što ide iz Parka za Sedrenik. Dobro, šta se može, ima i gorih situacija u životu, zaključimo zajedno.
Slučaj zvani GRAS da ne postaje sve više očajan bio bi smiješan. Nefunkcionalnost onoga za što izdvajamo novac te uzaludno čekanje kombija, autobusa, trolejbusa i tramvaja koji neće doći je dio suludog bh. sistema u kojem posljedice osjete jedino obični smrtnici, a.k.a. građanke i građani. Javno preduzeće koje već godinama propada, u kojem ima viška zaposlenih, u kojem vozači na svoju ruku određuju raspored vožnje definitivno treba novi vozni red koji neće biti uslovljen preraspodjelama radnih mjesta na osnovu privatno-bratsko-sestrinsko-političkih bliskih odnosa već će biti ogledalo potreba svih nas koji živimo u vrlo šarolikom i brdovitom krajoliku Sarajeva. Gradski prevoz je alat koji služi nama da ocijenimo koliko je, u ovom konkretnom slučaju, kantonalna vlast, kako prethodne tako i buduće, odgovorna prema svojim građankama i građanima, a vrlo je očigledno da nije.
Ako već želimo posveti pažnju ženama onda obratimo pažnju na potrebe žena u prigradskim naseljima koje ne mogu odvesti djecu u školu ili stići na slabo plaćeni posao tako što ćemo za početak osigurati prevoz, očistiti snijeg kada iznenada padne i podržati rodno osjetljivi gradski prevoz i pored ovog jednog simboličnog beznačajnog gesta.
Znam da je već smiješno, ali spomenut ću slučaj rodno-osjetljivog čišćenja snijega u Štokholmu, gradu napravljenom za ljude, u kojem se prilikom vrlo jednostavnog načina ukljanjanja snijega lopatanjem prvo čiste prilazi obdaništima i školama jer su žene te koje, čak i u Švedskoj, češće vode djecu u školu. Nije u pitanju naučna fantastika, samo zdrav razum.