Nakon 20 godina biranja istih ambicija, sličnih ljudi i njihovih ciljeva i načina, ovih dana se za promijenu počelo nešto i raditi. I prije su se čuli trzajevi, kao da smo konačno počeli jedni drugima pokazivati kako je krajnje vrijeme da se riječi pretvore u djela, da li sa ove naše građanske strane pa da mi vas promijenimo, ili sa vaše vlastodržačke strane, da se vaše manipulacije i prazan govor pretvore u djela pa da se situacija promijeni. Organizovali smo protestnu šetnju u Banjaluci, borili smo se za park. Branili smo generaciju x, stjerali vas u ćošak, u kancelarije, na sjednice da čitavu noć ako treba tražite soluciju, a vi se prepali pa pobjegli. Pa smo i sutra opet došli mirnim putem da tražimo. A onda kroz par dana i koncert napravili. Baš smo bili huligani, pjevali smo s bebama, i bojili srca, ljubavlju tražili promjene. Malo ste nas smirili, dali smo vam tišinu da radite, a vi opet po starom. Zatim su studenti pokušali da vam skrenu pažnju na to da nas uništavate kako stignete, dok ste sabotirali naše prilike da odemo u Evropu i za promjenu se počnemo bar neko vrijeme osjećati kao studenti, jer smo ovdje sve samo ne studenti, gimnazijalci, učenici. I „jedni“ i „drugi“ studenti (namjerno se koristim vašom terminologijom, draga vlado) su izašli i borili se za svoja prava. Sve nas muči isto, ovo je previše bijedna i nesređena država da bi se u njoj studiralo sretno, sabotirate nas da usvajamo znanja, da bi ste imali neobrazovanu omladinu, sa diplomama koje nam nigdje niko ne priznaje, čak ni vi. Sretni ste što su studenti nezadovoljni, jer tako širite svoju moć, moć da uzmete što više a date što manje. Ljudi koji izgrađuju djecu Bosne i Hercegovine, vašu djecu, na kojoj ostaje ova država, zarađuju mizerne plate. Budući doktori, potencijalni naučnici, možda dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Oscara, budući Zmajevi, svi su oni imali takvog nekog, a vi ih kažnjavate kako možete. I prosvjeta je izašla na ulice da vam kaže da se pokrenete. A država stoji, i stoji, i stoji, i stoji, i stoji. I vi kradete, i kradete, i kradete, i kradete, i tako mislite u nedogled, ali buđenje. Vrijeme je da pobijedimo mi.
Prva dva, i pola trećeg dana protesta pričalo se o problemu koji je naveo ljude da se dignu protiv vas, demokratski. Pošto niste ništa činili po tom pitanju prvi dan, možda ste očekivali opet neki koncert protiv vas, niste se odazvali vi, počeli su da se odazivaju građani drugih gradova. A vi ste idalje mislili da ćemo vjerovatno stati na tome, ali opet nismo. Postavili ste ljude nasuprot ljudi. Postavili ste svoje ljude, koji kao i vi vole osjetiti šta je moć, nasuprot ljudi koji žele svoje prava. Prava na normalan život. Kako to uvijek biva, narod prvo baci jaja, pa par kamenica. Onda dođu oni klinci kojima ste oduzeli djetinjstva, privatizirajući dvorane, ne gradeći bazene, stadione, klizališta, manje sportske dvorane, ne obezbjeđujući im prijevoz na planine, gradeći parkirališta umjesto igrališta i parkova. Naravno, po ugledu na druge države, gdje se nasiljem u konačnici nešto mijenja ili se trajno promijenilo, plus malo hrabrosti, malo ponosa, malo ljutnje, i nastaje ono što je nastalo. Nastalo je nešto što će vam konačno ukazati na to da je dosta. Nisu sva ta djeca siromašna, jer nije siromaštvo kao onaj najteži vid života jedini problem ove države. Problem je što ljude koji su nekada bili srednji sloj, vi uporno činite sve siromašnijim i siromašnijim na razne načine, jer državne pare idu vama, a ne razvoju naše države. Razvijate se vi, i vaši, i od vaših vaši, ali običan čovjek, radnik, propada. Ne opravdavam nasilje, ja nasilje mrzim, ali sve što se ljudima dešava u ovoj države usadilo je ogroman bijes u ljude. Baš kako je neko napisao na Vladi u Sarajevu „ko sije glad, žanje bijes“. Mnogima se nasilje čini kao jedini način. Jer vi ste vršili nad nama svima nasilje, i moralo vam se vratiti, ovo nije državni udar, ovo je udar na korupciju, na kriminal iz fotelje. Vi ste sami zapalili sve zgrade širom naše državice koju niste sami napravili, niti ste sami stekli. Složila bih se sa Damirom Nikšićem kada kaže (parafraziram) da policija počne raditi svoj posao kako treba, da na svakog „huligana“, pretuče (kako se to sa „huliganima“ radi) jednog tajkuna.
Posebno sam ljuta na vas, gospodo iz fotelja, zajedno sa gospodom medijima, za paljenje našeg historijskog arhiva. U mnogo scenarija koji su se MOGLI desiti, vi se MOGLI i MORALI spasiti historijski arhiv. Kao prvo, do paljenja arhiva ne bi došlo da ste se pobrinuli za čuvanje istog, jer je to domen nekog ministarstva koje ne radi ništa, već drži arhiv u kutiji za banane. Da je na drugi način uništen neki drugi dan, ko bi onda draga kojekakvakomisijo dobio do tri godine zatvora? Mi to nikada ne bismo znali. Sa druge strane, da su svi radili svoj posao, ne bi se desila „neprocjenjiva šteta“ sve da je tu i bio arhiv. Tako naprimjer, da policija nije bacala građane u rijeku, ili tukla ljude koji sjede u kafićima, maloljetnike, već svjesno i odlučno radila svoj posao braneći držvanu imovinu, naše bogatstvo. Sumnjam da bi se tako borili za vaše kućice na Poljinama.
Uspjeli ste da se odmaknete od izvora problema, uspjeli ste medije zatrovati pričama koje će opet skrenuti ljudima pažnju. Znate da je ponestalo vremena za rješavanje sporednosti i zato činite sve za još koji dan u fotelji. Ali ja se istinski, svim srcem nadam da nećete ostati ni dana, jer znam, svaki vaš sat na vlasti je veći gnjev svakog onog ko je protiv vas. Uništavate državu jer volite novac, a sad vam se ustaju ljudi koji vole ljude, koji ne daju da nas pobijete kako ste odlučili eutanazirati naše pse. Na skoro svim poljima griješite, i ljudi vas sve više i više mrze i zato ćete uskoro pasti.
Siromašne ste još više osiromašili, radničku djecu ste, kao što sam već rekla istjerali na ulice, i dali im suprotne manire od onih koje su trebali da imaju. Postali su mnogi ono najgore što su htjeli od njih, jer vi ste za to krivi, jer ste kriminal. I sve vaše institucije su isto tako kriminal. Pravite od nas društvene nakaze, tjerate nas na ono što ne želimo, jer svi imate koristi od toga. Šta ste djece uništili da bi vaša djeca imala sve ono što im ne treba. I zato ćete uskoro pasti.
Nije nam bitno kako nam se drugovi zovu. Mi ćemo uništiti vaše norme dijeljenja ljudi, pa ćemo ljude dijeliti na ljude i neljude, pa će neljudima doći kraj, jer nas je više. Zakon jačeg. I zato ćete uskoro pasti.
Svi smo počeli sve glasnije i glasnije da izražavamo svoje nezadovoljstvo. Počeli smo da dajemo podršku, jer moramo se boriti za svu našu djecu, sve naše nane i dede, sve naše bolesne i za sve naše zdrave. I zato ćete uskoro pasti.
Past ćete iz hiljadu i jednog razloga, jer tako svuda padaju. Gradimo vaše kuće već 20 godina, sagradit ćemo sebi i državi opet i vlade kantona i sudove, i općine. Na vama je da li ćete dozvoliti još neku srušenu zgradu neke državne institucije, ili ćete jednostavno pasti.
Ne smijemo im pustiti da prebace krivicu na nas, zbog problema koji su sami prouzrokovali. Jer nisu problem ni paljevine, ni kamenovanja, ni protesti, ni „huligani“, problem je vlast. I samo vlast. Vlast ljudi čije guzice su zahrđale, služeći nama kao svojim građanima, u svojstvu potkradanja i zamajavanja nas. Služite nam kao čist primjer neetičnog i nemoralnog ponašanja i donošenja sudova. Vaši sudovi dolaze iz vaših i samo vaših premisa, vaših laži i obmane kojima više ne možete obmanjivati nas, omladinu koja počinje da misli. Ne možete više zatvarati oči ni našim roditeljima. Više se ne dozvoljava sindrom radosti Oceanije kada narodu sa 20 grama čokolade povećaju na 10 grama. Jedino vi smijete pokazati obraz, i povećati svoje ovlasti davanjem ostavki, i trunjenjem u ćelijama. Proces dolaska u te ćelije je težak, jer i naše pravosuđe je kriminal, mi to shvatamo. Nama treba pravosuđe pravosuđu. Nama treba promjena. Radikalna sistemska promjena. Tako ćemo jedan dan postati Evropa. Ono što težimo gospodo da budemo. Ono za šta nam prave mape puta, za šta MMF daje silne pare koje trošite u priče koje više ni pas s maslom ne jede.
Samo pomislite na stvari koje najviše volite da radite. Mjesta koja volite da posjećujete. Mjesta na kojima se odmarate. Obroke koje jedete. Automobile koje vaša unučad voze. A sad pomislite na čovjeka koji ima dijete koje nikada nije naučilo plivati jer nema sredstava da ode i vidi to more, iako smo država sa 22 kilometra obale. Zamislite naše roditelje koji rade osam sati dnevno, da bi nas poslali na fakultete, koji daju tako malo a tako su vraški skupi. Naši roditelji ostaju u svojim kućama za vrijeme svog godišnjeg (ako su ga uopće uspjeli dobiti) jer nemaju mogućnost da se odmore. Ukrali ste im onaj dio plate od kojeg su se oni, kao uzorni građani koji svojim marljivim radom doprinose dobrobiti ove države, mogli odmoriti. Slažem se da su takvi roditelji sretni, i njihova djeca presretna jer imaju svaki dan i hljeb i nešto za namazati na hljeb… Pomislite na ljude koji su nam dali državu a imaju 65 puta manja primanja od vas, bando banditska. I još ste pomislili da pustite vojsku na ljude koji su nekada bili vojska, maloljedne demobilisane borce, invalide, ljude koji su prosuli svoju krv i svoj znoj, dok je većina vas bila, kao i sada, smještena u svoje debele zidine, praveći dogovore sa onima koji su htjeli da nas unište. Vi niste ništa drugačiji od svih agresora. Ne bih da se dotičem previše rata, ali danima smo bombardovani informacijama kako ste vi bili tu i tu na toj liniji, i branili našu državu. Lažete. Sve i da jeste bili na linijama, vi ste nas lažno branili, jer vaš cilj, kao i njihov je da nas uništite. Da uzmete svakom sve što možete da biste vi imali sve više i više. Ne znam dokle ide vaša bestidnost, i tvrdoglavost. Možda do nekog od shopping centara, jer gladnom narodu je to najbitnije, da ima gdje otići i gledati evropske modne marke koje sebi ne može priuštiti. Sit gladnog ne razumije, i naravno da vi ne razumijete zašto nama nije bitno otvaranje Zare, ili neke slične prodavnice odjeće, jer vaše žene nose Burberry šamije, vrijednosti pola ormara mnogih djevojaka u Bosni i Hercegovini. To valjda ide u skladu sa svetom knjigom na koju se redovno opozivate, gospodine Babin. I zato što lažeš koliko lažeš, zato ćeš i ti pasti.
Pravite od jedne, u ideji, demokratske države, anti-utopijsku totalitarističku džungu, u kojoj će par stranaka koje od augusta svake druge godine, do sredine oktobra pljuju jedna drugu, po plaćeničkim medijima, a onda stupe u koaliciju, konačno izgubiti svoju moć. Vi niste vlasnici naših ideja i naše ideologije, i dosta je bilo trovanja mozgova tim da smo mi Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Ljudi kojima ste oduzeli identitete, gurajući nas u svoje kanone, borit će se da vi odete. A oni koji su „popušili“ vaše konstitucionalnosti će shvatiti, ako već nisu, kako što profesor Esad Bajtal kaže, da se srpstvo, hrvatsvo i bošnjaštvo ne jedu. A kada svaki pojedinac počne tako razmišljati, vi se više nećete boriti zbog zgrada u kojima ste ne radeći ništa primali 7, 8, 9, i više radničkih plaća. Tada ćete se početi brinuti kako da ostavite u svojim rukama, i rukama ljudi zatrovanih vašim genima, svoje bogatstvo koje ste stekli potkradajući Vranicu, Ditu, Sarabon, Ključ, uništavajući nekad jedno od najboljih piva na svijetu. A naše zgrade institucije su sada svakako ogledalo naše države. Sad vrlo lako možemo objasniti strancu u kakvim smo govnima i što mrzimo što ovdje živimo – samo im pokažemo paljevinu, crninu. I kad osjete miris vatre, samo ćemo im reći da su naši životi i naše dostojanstvo dogorjevali 20 godina, i sada imaju takav miris.
Za kraj, moram da izrazim svoj bijes zbog nepoštivanja ljudi koji su izgradili ovu zemlju, i ovaj grad (mislim na Sarajevo). Tako bih da se izvinem Karelu Paříku, Josipu Vancašu zbog uništavanja svega što nam je dao. Izvinite, što je naša vlast zatvorila Zemaljski muzej i što on propada, zajedno sa Sarajevskom Hagadom. Tako propada i Narodno pozorište. I zgrada najjadnijeg Univerziteta na svijetu. Izvinite i što smo zgradu Zemaljske vlade zapalili, a prethodno je silovali. Izvinite i svi ostali arhitekti, profesori, književnici, umjetnici koji ste stvarali našu kulturu. Ona umire sada. Izubijali su je specijalci, ni krivu ni dužnu, jer je izašla na demonstracije protiv gamadi koja se zove vlast u Bosni i Hercegovini.