Ovim blogom,želim vam približiti,kakva je ljudska svijest o ekologiji.Naravno,nisu svi ljudi isti,ali ja ću pisati o tome kako većina ljudi razmišlja.
Većina ljudi čisti svoje kuće,domove.Ljidi kreče zidove,peru prozore,tepihe itd.Ali kad iziđu iz kuće ili stana,tu prestaje svako čišćenje.Neće da čiste ni ulaz od zgrade.Često puta čujem čuvenu rečenicu:”Kad neće niko da čisti neću ni ja!”A sve se prave dame.E pa,drage “dame”, nisu dame one koje hodaju po smeću nego su dame one kojjima su i kuća i stan i ulaz i vrt i okućnica i auto čisti.
Iziđem ja malo da se prošetam.Šetam ja Sultan Ahmedovom ulicom,novim šetalištem, na kojem su Bugojanci toliko ponosni.Pogledam dole,kad tamo-žvaka do žvake,pa se pitam:”Bi li ti,koji su bacili žvaku na šetalište, bacili žvaku na parket ili tepih u svom dnevnom boravku,pa da im bude isto tako žvaka da žvake?”Sigurno da ne bi.
Šetam ja dalje,van grada, i vidim smeće u potoku, pored potoka, pas lutalica rastrgao neku kesu sa smećem,smeće na sve strane,plastične kese vise visoko na vrbama pored potoka.Možda neko nebi ni bacio smeće, ali kad vidi da drugi bacaju, baci i on.
Sada dolazimo do srži problema.Ljudi nisu svjesni da je čitava planeta naš dom. Ljudi nemaju ljubavi ni zahvalnosti prema Bogu, koji nam je dao tako divnu planetu.Oni ne vole ni sami sebe.Neće da shvate, da se zagađenje zamlje reflektira na njihovo zdravlje.Ne vole ni druge ljude a ni svoju djecu.
Svi mi volimo da živimo u čistoj okolini.Zašto to isto ne bismo željeli i drugim ljudima?Zar je tako teško, samo malo više, obratiti pažnju na okolinu.Kad bi svi ljudi tako postupali, živjeli bismo u puno ljepšoj i zdravijoj okolini.