Motaju se ovih dana naši političari po svim medijima, slikaju se, šalju jedni drugima poruke, sastaju se po kojekakvim kafanama, te preporučuju bureke i buregdžinice, a sve javno, sve preko medija. Upali su u krizu, pa je zorno pokušavaju riješiti, praćeni budnim okom medija. A kriza- vještačka. Glupa. Besmislena. Nije vrijedna da se o njoj govori. Ali ima stvari o kojima jeste bitno govoriti, i o kojima treba govoriti.
Evo, na primjer, Čović danas kaže da se na sastanku na kome su prisutni predstavnici samo dva naroda, bez trećeg, ne može ništa dogovoriti. Da nije legitimno. Slušam i ne vjerujem, a bijes se pomalo budi dok ne eksplodira.
A je li? Nije legitimno? Nema vas nigdje? Ne spominju se vaše želje i potrebe? Možda onda sad znate, draga gospodo političari, kako se osjećamo mi, „Ostali“. Mi kojih nema na sastancima. Koje niko ne pita šta njima treba, šta oni žele. A i kad kažemo, ignorišete nas. Ubacite nas u prividne, vještačke konstrukcije poput nacija i smatrate stvar gotovom. A naše prave potrebe stoje nevidljive vašem oku. Nema na sastanku ni Roma, gospodo političari, ni Bosanaca i Hercegovaca, ni homoseksualaca, a ni žene nemaju svoje predstavnike jer one koje pošaljete tu su radi normi, zastupaju partiju, a ne interese žena, koje trpe nasilje, uskraćene su mogućnosti i prava.
Grupe kojima oduzimate prava, koje tlačite, prvo zakonodavstvom, a onda svime drugim, neimplementacijom i onih zakona koje imamo da nas štite, za svoja prava bore se neformalnim putevima. A opet formalnije nego vi što državi radite o glavi. Oni se ne sastaju po kafančurama, uz narodnu muziku, umaštenim prstiju grleći jedni druge i dogovarajući napade jednih na druge preko medija.
Zašto? Zato što njima nije do zajebancije. Zato što problemi za koje se bore zapravo utječu na njihove živote više nego nominalno. Zato što je njima važno.
Igrate se matematike, draga gospodo, koliko vas je u kom tijelu, u kojoj instituciji, koliko koji glas vrijedi, a u svemu tome se zapravo najviše igrate našim životima.
Gdje su naši predstavnici? Gdje su predstavnici nas koji ime svog naroda ne vidimo ni u jednom službenom dokumentu? I mi smo građani i građanke ove zemlje. I mi želimo svoja prava, želimo konkretne promjene, a do njih bi nam dosta lakše bilo doći da nam put ovoliko ne otežavate. Shvatite da postoje i interesi koje vi ne zastupate, a koji su bitni velikom broju ovih ljudi. Razmislite da i te interese uvrstite u svoje ciljeve, da zapravo svojim životima date suštinu, da se ne bavite praznim pričama i činovima, PR-om i marketingom.
Mada, molim se u pogrešnoj crkvi. I sam to znam. Vi „nacionalni“ imate svoje interese i ne zanimamo vas mi koji od njih hljeba nemamo. Nije ni važno. Postoje i ljudi koji i naše potrebe prepoznaju, a biće ih sve više vremenom, kako postajemo sve više građani, a sve manje brojevi vaše tužne matematike.