Ne moram se ja ni pitati nista, ali za mene je ova zemlja, srdacna i dusom prozeta “kasaba”, centar mog svijeta. Da sam ja neko, napravio bih da moja Bosna bude centar svijeta svim Bosancima i Hercegovcima. Da je svi dozivljavamo kao ja, ili kao neko ko u njoj osjeti dusu, ljubav i ljude, da svi obozavamo svoje a postujemo tudje, moja Bosna bi bila centar svacijeg svijeta, a ne samo mog. Da se ja nesto pitam, u ovoj nam lijepoj drzavi ne bih mijenjao sve iz korjena. Mijenjati sve znaci promijeniti i ove ljude, ljude zbog kojih je BiH to sto jeste, centar mog svijeta. Stvari se trebaju samo unaprijediti, ne treba ici glavom kroz zid i srljati prema zapadnoj filozofiji. Nije sve u novcu, ima nesto i u ljudima. Nasi politicari odavno vec nemaju to “nesto” ljudsko, pa bih kao i svaki normalan covjek, koji poznaje granice morala i kome obraz nije debeo kao djon, rijesio njih. Od njih krece zlo, i zbog njih moja Bosna granici sa bijedom. Kazu da smo sami krivi jer smo ih birali da nas predstavljaju! Ja nisam birao njihova nedjela, birao sam njihova obecanja i pao na slatke rijeci. Kao sto Dubioza kaze: “Politika je kurva.”, i treba je ekspresno eutanazirati. Da se ja nesto pitam, ostavio bih ovo uredjenje po kojem postoje dva entiteta. Osnove suzivota su postovanje drugog i drugacijeg. Moja Bosna ne poznaje posesivnost, egocentricnost i zdrtost! Ona slavi raznoikost i velica suzivot nejednakosti. Da sam ja neko, ne bih dopustio da moji drugovi sa diplomom traze nacin da pobjegnu na “baustelu”. Nije da nam je obrazovanje na nuli, imamo kadrih i ucenih ljudi. Za takve bih pronalazio posebna mjesta u mojoj Bosni. Pametni i obrazovani ljudi su ono sto nas drzi iznad vode, da smo svi politicari i nacionalisti, davno bi se ugusili. Da se ja nesto pitam, moja Bosna bi bila primjer ugledne raznolikosti i sarenog spektra razlicitosti stopljenog u skladan suzivot onih kojima je moja Bosna, srdacna i dusom prozeta “kasaba”, centar svijeta.