Riječ “trend” je dobra stvar samo ako je trend dobar. Ima raznih trendova, kao što ima dobrih i loših vijesti. Donosim vam, kao I uvijek, i jedne i druge.Upamtite, zajedno možemo sve !
Kada bi mediji počeli da popularišu srednje stručno obrazovanje kao trend koji dolazi sa Zapada, sigurna sam da bi mladi sve više željeli da budu u trendu. Tu već profitni interes vladajuće i nadasve savremene vlasti počinje da se otvoreno kosi sa kvalitetom obrazovanja.Šta nam je činiti? Mijenjajmo prioritete! I strategije.
Obrazovanje se bezobrazno malo vrjednuje kod nas, a njegov značaj za doprinos društvenom i privrednom razvoju je enormno ogroman.O tome da postanemo konkurentan i produktivan činilac razvojnih strijemljenja koja slijedi Evropa, realno je koliko vjerovati u tv-reklamu.Imamo šanse? Kvalitetno obrazovanje svuda u svijetu je nosilac valjanog korišćenja prirodnih i drugih resursa države, a kod nas se sprječava mlada inteligencija da postane konkurentna vladajućoj eliti.Pa vi vidite, gdje živite!
Moj izbor bi bili politički, institucionalni i ekonomski uslovi za primjenu novih modela obrazovanja; na primjer u vidu tzv. dualnog modela stručnog obrazovanja, aktuelnog u regionu, a koje podrazumijeva da učenici po upisu u stručno-tehničke škole zasnuju i radni odnos u preduzećima kod kojih su obavljali praksu tokom svog školovanja, stekli određena znanja i vještine potrebne za praktičan rad.
Praksa je, naime, pokazala da u zemljama kod kojih je aktuelan ovaj vid obrazovanja, znatno je smanjena nezaposlenost. U Srbiji I u Hrvatskoj to za sada nije bio slučaj, pa vjerovatno ne bi bilo rezultata za kratko vrijeme ni kod nas, u BiH. Susjedne zemlje su ukrstile mačeve sa problemima, a gdje smo mi u tom svjetskom poretku stvari? Nije to ni malo loše, uskladiti čitav obrazovni sistem sa privredom, po američkom modelu, ali gdje su nama preduzeća i kakva su? Trenutni uslovi poslovanja guše mala i srednja preduzeća, zanatlije, sve one koji bi da zdravo privređuju ovoj zemlji novu vrijednost, stvaraju kapital. Na promjeni tih uslova treba insistirati i istrajavati u njima.
Nema nam druge nego prilagoditi se situaciji, tj. situaciju u obrazovanju prilagoditi našoj prirodi privrede koja je takva kakva je, prilagoditi se postojećim zakonima usklađenim u oblasti privrede sa zakonima EU.
Donijeti zakone o zanatstvu. Oduvijek se kod nas njegovalo zanatstvo, samo eto u posljednje vrijeme nije baš popularno. Rijetki su oni koji svoju djecu usmjeravaju na one lijepe “starinske” zanate, na primjer na sajdžije, bravare, limare, varioce, električare, obućare, tesare, industrijske mehaničare i slično. A i djeci, mrsko tamo nešto tesati, zavarivati, mehaničariti.
Treba popularizovati te tradicionalno priznate zanate, znate.
To je naš švajcarski sat, kojim bi i kod nas vrijeme teklo kao na Zapadu, moderno i samo tako.
Istina, naše stručne škole nisu ni približno moderno opremljene za uključivanje u rad mladih zanatlija i profesora stručnih predmeta. Obučiti I jedne I druge( profesore i učenike, studente) na najmodernijim mašinama, pa da se zaposle i rade na najstarijim…?? Je li to rješenje? Ili se treba boriti protiv sistema, a za sistem vrijednosti?
Prilagoditi zakonodavstvo privrednim subjektima.Iznuditi od banaka kreditne olakšice. Smanjiti poreske stope za otvaranje novih preduzeća u kojoj bi se zaposlili sposobni, kvalifikovani i edukovani radnici. Po meni, to je onaj ugao pod kojim treba okretati kormilo, a da putnici ne poljube palubu. Tek kada bi privreda zaživjela, privukli bismo i strane investitore.Tu bi na scenu stupio kvalitetan i stručan menadžerski kadar u privredi( kojeg nemamo, a koji je ona karika koja bi spojila nas sa svijetom).Samo nam fali dobra uprava, sve drugo bismo lako i nekako.
Obrazovni sistem trebao bi se izmijeniti iz sistema vođenog ponudom u sistem vođen potražnjom. Sistem bi trebao pružati različite mogućnosti obrazovanja, pratiti potrebe za kvalifikacijama na tržištu rada koje nije humano ni malo, kao i one koje će tek biti potrebne, a u skladu sa našim privrednim razvojem ( ako ga bude).
I koliko god pojedinci budu mislili da je to nemoguće, ja kažem ako su šanse minimalne, kao 100 na prema 1, vrijedi upregnut svu svoju snagu i volju da se to i ostvari. Istina je da se iz BiH najviše izvoze poluproizvodi: bazni metali, drvo i njegovi proizvodi, električna energija, obuća, mašine, aparati i njihovi dijelovi, te namještaj; ali dajte ljudi, ne može se jedna cipela 10 godina praviti isto?( banalizujem).
Dobra vijest za banjalučku regiju je otvaranje poslovnih inkubatora ( 5-10 preduzeća) u opštini Čelinac, kojeg je pokrenula Razvojna agencija te opštine u saradnji sa opštinskim Odjeljenjem za privredu i društvene djelatnosti u cilju podrške u jačanju novoosnovanih preduzeća( opština koja je nekad bila industrijska zona, a ima I srednju stručno-tehničku srednju školu). U finansiranju prve faze renoviranja objekta inkubatora i nabavci neophodne opreme učestvuju Ambasade Republike Slovačke i Češke u Bosni i Hercegovini a očekuje se i podrška od strane Norveške Ambasade i kancelarije USAID u BiH.Ko kaže da se kod nas ne dešavaju i dobre stvari?
Kvalitetno stučno obrazovanje je , pretpostavljam, jako skupo. Tu treba aktivirati ona impozantna evropska, donatorska sredstva i fondove koji su skupi ko svaki gratis( I poklon je lijep dok je umotan). Zamislite koje su to prednosti za javno rasipništvo vladajućeg establišmenta( mislite ironično). Da se nastava odvija u koliko toliko normalnim uslovima(nedostatak prostornih, higijenskih i drugih uslova; ulaganja u nameštaj, laboratorijsku i drugu opremu).
Treba dati podršku poduzetnicima kod kojih mladi obavljaju praksu u vidu smanjenja poreza, nagraditi ih nadoknadama za instruktorski rad, ukjučiti ih u komisije( ko ne želi biti faca u komisiji, voljela bih ga vidjeti).Naravno, poduzetnik bi morao da je kvalifikovan u određenoj struci, da podstiče učenike na permanentno usavršavanje u struci i slično.
Čini se, realno, da bi možda najlakše bilo osposobiti stručan kadar na fakultetima, kao i stvoriti prilike za nastavak profesionalnog stručnog školovanja na faklutetima. Bez modernih oblika rada u obrazovanju nemoguće je razviti kompetencije radno sposobne populacije potrebne za život u savremenom društvu, razviti stvaralačke potencijale nadarenih, kreativne inovativnosti.Ali to nije nemoguće ako se sa trendom krene odmah u korak, sad.Naš je narod svakakav, ali neradnički nije, što se ne može reći za one kojima će iscuriti sva tinta dok ne potpišu bilo šta što je u interesu naroda.
Da li bi se tako osigurao kvalitet obrazovanja, po ugledu na dobre prakse u zemljama Evropske unije? Da li bi? Sve bi to bilo lijepo, da se ne radi o privredi BiH kojoj idu bolji dani isto ko i lani.Projekcija ekonomskog razvoja u narednoj deceniji vidi inovacije i inovativnost kao centralni pokretač privrede. Šta je madima primamljivije od toga da imaju podsticaj države za svoje školovanje, inovacije, za svoj rad? EU je obećala građanima BiH da će dobiti mir, stabilnost, zdravu demokratiju, ljudska prava i privredni rast.Kada bi se poštovala ona najelemntarinija ljudska prava, mislim da bismo imali ne samo revitalizovanu privredu nego mi bismo bili u trendu i mi. Nek mi neko izađe na crtu i kaže sad, da to nije tako?!
Za konkurs