Bacanje u plićak u našem slučaju bez lopte nego li samo za retoričkom bombicom koju baci onaj i uvijek nasuprot, ovu prelijepu, veselu igru, koja je bila u stanju razbiti i splitsku fjaku i razonodititi cijelu Dalmaciju, naši politički „igrači“ učinili su odveć dosadnom i nastranom. Tako svu energiju, raspoređeni s jedne i s druge strane žice (čime krše pravila, picigin nema ograde) troše nemilosrdno na to ko će biti „ping“ da bi ovaj s druge stane, slavodobitno, pun onog libidovskog osjećaja daleko od razuma, bio „pong“. Ovoj igri bez našeg učešća osim što nas uprskaju svojim zapjenjenim ustima i ošinu po novčanicima, nijemo prisustvujemo već dvije decenije. Nekad je to bio Mile i Haris kao kapiteni ekipa uz vjerne i ništa manje retorički raspojasane i ako hoćete bezobraznije, trabante sa jedne i sa druge strane.
Samo je jedno pravilo kojeg se drže „oni i anamo oni“!
Prije neki dan, bajagi da bi igru učinili bar malo zanimljivijom uskočio je i Željko opet s jedne strane dok je sa druge, valjda se plasirao na veći „level“ igre, ostao Mile. E sad je dara prevršila mjeru. Bacajući se u plićak, Željko je u ime Bosanaca i Hercegovaca zaprijetio Miletu da će ti njegovom retorikom pobrojani zapucati ako zatreba a s druge strane Mile koji negira i Srebrenicu i genocid i Markale u Sarajevu pa do te mjere da rat nije ni bio a svi znamo da mu je bio brat, jer kako bi se obogatio kao i mnogi, baca se u živo blato i odgovara da će ova zamalo polovica, odvojiti se mirnim putem, te da nije potrebno pucati kao što Željko predlaže.
E slušajte me sad.
Prvo loši ste igrači i ne batalite picigin. A ono ispred prvog, neka ti tata ratuje, govorim onome „ping“ a ti možeš ići u guzicu, govorim onome „pong“ samo ponesi ono što je tvoje i odvoji se i spajaj se od koga hoćeš i s kime hoćeš. Samo neka to budu i ostanu tvoje intimne perverzije.
Zadnje izrečena poruka bez izuzetka ide i Bakiru i Sulji i Harisu i Draganu i Ljubi i Fahri i svim onim uz njih što zanose crijevo na lijevo, ali i onima kojih se ne sjetih što ne znači da su manje krivi i manje lošeg uradili u ovoj maloj bari punoj krokodila.
Vrijeme je ako to već i nije dockan da se zapitate kakvo je zdravstvo primjerice u Hercegovačko-neretvanskom kantonu ili ti županiji, isto je loše, gdje ni infuziju u stanju životne ugroženosti ne možeš dobiti ukoliko istu ne kupiš u apoteci. Da se zapitate hoće li penzioni fond evo i jedne i druge strane, oba su u pet deka, izdržati do nove godine, hoće li se konačno definisati nesmetan upis rijetko rođenih beba države Bosne i Hercegovine, koje ne čeka ni hapica a kamo li čiste pelene.
Vrijeme je da se zapitate, zašto biznismeni, oni ozbiljniji zaobilaze Bosnu i Hercegovinu, ma kako vi unutar zapišavali torove i zvali ih ovako i onako sve po Dejtonu, pare odoše negdje drugo.Vrijeme je da prestanemo gledati napaćene vatrogasce ali i građane koji spašavaju šume i imovinu od požara onim popišaj-naprtnjačama, umjesto da se kupe prijeko potrebna sredstva kakva ima sav normalan svijet. Vrijeme je da iza izgorjele bolnice u Bihaću i liječenja mladića i djevojaka širom Bosne i Hercegovine, stane država a ne kutije u koje će s mukom popola ubacivati građani. Vrijeme je da se ta retorička energija u kojoj ne posustajete usmjeri na skorašnja događanja četništva na jednom vjerskom skupu u Bratuncu od kojeg čitavo Podrinje bi bihuzur. Bar toliko zaslužuju povratnici i stradalnici Srebrenice i Podrinja. Vrijeme je da shvatite da je vrijeme potrošna kategorija, roba, nazovite ga kako hoćete, ono curi pa pomislite da ćete i vi iscuriti s vremenom. Vrijeme je da konačno pročitate bar stranicu nekog ekonomskog priručnika ako već vaša nadmenost ne dozvoljava savjet stručnjaka a svojih savjetnika nemate, bar stručnih, kako bi u svijet otišli zehru spremniji u okviru ekonomskog dijaloga sa svijetom a ne samo da guzica vidi puta ili ko da ste krenuli na picigin. Vrijeme je da zaigrate picigin ali onaj pravi, iskreno, da vas bar jednom doživimo kao muškarce a ne ko lelemudane koji nas lažu i potkradaju onako kurvanjski, jer ovo je život i nije igra a i da jeste ne igrate fer.
Evo poskupljuje struja, poskupilo grijanje, voda ako nije poskupila dodaje se paušal, što ti dođe na isto, sve je poskupilo osim života, on je u Bosni jednako ili gore u Hercegovini, skoro za badava.Žrtve kamatara postaju inspiracija filmskih priča u zemlji kojoj sve što je nepošteno i nakaradno postaje prihvatljivo, postaje in.
A vi se i dalje bacate u plićak, nako retorički i loše. Samo da znate loš rezultat konačno bi mogao isprazniti tribine a vi se onda bacajte materi.
Piše: Said Šteta