Trenutno je atmosfera u duhu cirkusa koji se zove ”Lokalni izbori 2016”. Skupa neka predstava, ali dobro joj ide, stalno nam se vraća. Za kartu skupljamo 2 godine i onda uživamo u 30 dana najbolje parade. Svuda su naslovi, glumci, plakati, svi mediji samo to prate jer se ipak to ne dešava svaki dan, a dobije se poneka hemijska olovka, upaljač, a onaj ko malo bolje poznaje glumce dobije i kišobran ili karticu sa džeparcem od 50 KM na kojoj su ispisana neka imena i križići pored, to je inače uputa kako odigrati sporednu ulogu u predstavi. A inače smo naravno veliki vjernici, pogotovo u ovom periodu. Apsurd naše zemlje u kojem na popisu biraš i koje si nacionalnosti i koje si vjere, iako je veza između ova dva pojma skoro neraskidiva i jednaka, ipak se oglašavamo.
Da li postoji neki Bošnjak koji je katolik ili neki Hrvat koji je pravoslavac, možda i da, ali su to rijetki primjeri. Rat je završio prije više od 20 godina, ali mi nismo završili sa ratom. On stalno pokušava da ode, ali mi mu ne damo. Ipak je bolje da svi guramo svoju vjeru kako bi ona bila najveća i najbrojnija, nego ne do Bog da nekom Srbinu Bošnjak bude politički lider, znate, ipak je to protivno vjeri našeg naroda. I dok ovi pomenuti glavni glumci sakupljaju fanove na osnovu vjerskih uvjerenja, priče da je jedan narod najbolji, da će se drugi istrijebiti, da se samo Srbin može boriti za Srbina, Bošnjak samo za Bošnjaka i Hrvat samo za Hrvata, mi stojimo, ne gledamo kakvi su to ljudi, već koje su oni vjere, jer šta meni može pomoći neko ko nije ”moj”, ovdje svako svog gleda i gura.
Jedna kontinuiran praksa je da ljude nagovorimo da se vrate u svoja prijeratna mjesta tako što ćemo im sagraditi džamiju ili crkvu, ipak je najbitnije da se narod ima gdje moliti, a to što nema za hljeba, pa daće Bog. I tako se da nekoliko hiljada za gradnju tog objekta koji stoji prazan godinama. Pardon, 2,3x godišnje se dese neki praznici i tad svi dođemo tu da klanjamo, pomolimo se i hvalimo glumce koji su omogućili da se to sagradi. Da li se taj novac mogao iskoristi da se asfaltira put kroz ta mjesta, dovede struja, napravi otkupna stanica za voće, povrće da bi ljudi koji bi se vratili tu mogli živjeti od svog rada, ali ne, najbitnije je da se imaginarnim povratnicima prvo sagradi kuća za molitvu. Zašto se ne može shvatiti, stanovništvo će samo sebi izgraditi i džamiju i crkvu i sinagogu kada budu mogli i kada ih bude dovoljno, a do tada će se moliti gdje stigne, Bog je svuda oko nas.
I tako cirkus polahko odlazi, ostat će plakati koje će kiša uskoro isprati i vjetar odnijeti, kao i što će sa vjetrom otići i sva ta pusta obećanja monoetničkih stranaka koje vladaju već previše dugo i ostat će tu još, ipak je najbitnije da su na vlasti pravi vjernici koji se bore za svoj narod. Onih 50 maraka nam sigurno može biti do sljedeće predstave, brzo prođu 2 godine, imamo čak i malo više od 5 feninga da svaki dan trošimo, znate kako se kaže, uvijek ima u Boga dana i u gazde para.
Eh moj narode, kuda tone ovaj brod…