Živimo u fašističkoj zemlji, sa fašističkim pisanim zakonima, istim takvim nepisanim pravilima, i to je ovdje sasvim okej! Većini to ne smeta, čak i ne znaju šta ih spopada, niti haju, svejedno im je, pa što bi se onda manjina trebala brinuti oko toga? Da im se skrati sekiracija, manjinama je svakako, preventivno, zabranjeno bavljenje politikom.
Svima je Ustavom lijepo, da ljepše bit’ ne može, stavljeno do znanja – da ako nisu predstavnici svoje konstituvne arijevske rase i iz svog odgovarajućeg što bi se reklo, kompatiblnog, atara, spadaju u građane drugog reda. Jer, kao takvi, ne mogu u državi predstavljati ove prve, što je i logično, jer ne spadaju u odabrane Arijevce „na svom mjestu“. Drugorazredni, pa da predstavljaju prvoklasne? Ma, što ne ide, ne ide! Da ne nabrajam konstitutivne narode (dojadilo ih, vala, nabrajti više i pticama na grani, pa mi nešto ružno i čuti tu papagajsku melodiju!), čiji predstavnici mogu pristupiti državi k'o predstavnici istoimenog i, je l’ te, vrhuskog roda i naroda. Matematički jasnim pravilom: ako i samo ako su porijeklom iz svojega većinskog entiteta, to jest svoga homogenog, automatski i vrhunskog, tora. A, onima što žive u krivom entitetu može biti i do bola i krivo, ali kandidovati se ne mogu ni milimetar preko entitetske crte, jer im to ne dopušta Ustav. I tačka! Pa bilo im krivo, bilo im pravo! Nek’ se sele svome jatu, ako im je do politike! Nek se sami etnički čiste, ako misle učestvovati u ovoj časnoj, fašističkoj vlasti. Svakako su izdajnici, čim žive na onoj tamo strani, zato i nije za njih da predstavljaju svoj napaćeni i nadasve zamlaćeni narod. Mogu oni do mile volje dobijati sudske tužbe protiv BiH u Strazburu, to im ovdje ne pije vode, niti će ikad piti! Isto k'o što ne pije ni Sejdiću niti Finciju, niti bilo kome ko ne spada u konstitutivne veličine i čiste Arijevce na svome mjestu.
Nikako da shvate, svi ti onamo-oni, da je važno samo ono što je pisano, a njima je eto i zapisano, jasno ko hodžin zapis, u Ustavu BiH ovo: da nisu bitni! I šta bi sada htjeli? Da mijenjaju Ustav?!? Pa nije Ustav bosanski lonac, pa da mu dodaješ čas ovo, čas ono, kako kome paše i kako bi kome odgovaralo. Na kraju, zar se Ustav uređuje po mjeri svih građana? Ne! Zna se kome treba da odgovora i kome odgovara, i to je dovoljno.
Pa onda, ima i takvih, gluho bilo, koji se nešto busaju, koprcaju, hvataju za Ustav (poput davljenika koji se hvata za slamku spasa), koji je navodno na njihovoj strani. Ustav njih štiti?! Kako da ne, to zavisi isključivo od ugla gledanja i pozicije – sa koje hijerarhijske visine čitaš Ustav. Sa određene visine se to mnogo bolje i jasnije vidi. A ove naše žene to nikako da shvate. A i kako bi mogle kad gledaju Ustav odozdo, takorekuć, naopako? Eto, u odnosu na prošle izbore, sad su prošle su još gore, izbaciše ih potpuno iz ministarskih fotelja, u kojima bi ranije tek ponekad kratko i posjedile, a koje im ih je taj iritirajući papir, zvani Ustav BiH, garantovao. Ali ne, one nisu znale cijeniti ni to malo. Bune se! Kad hoćeš veće, evo ti, izgubiš iz vreće! Ne cijene one ništa što im čovjek da. Ni činjenicu što su dobile karanfile za 8. mart i zakusku o državnom trošku? Tipično. Ma mogu i one protestirati do Srazbura, zajedno sa svojim istomišljenicima –nepodobnicima nečiste krvi, ali gospoda Arijevci svakako imaju svoje ja i nisu se zalud borili za svoje beneficije, kožne fotelje i kožne novčanike, da ih tek tako prepuste tamo nekima. I to kakvima, samo kakvima? Pa još uz to, slabijima? Ko je ikad vidio da jači slabijem popušta iz čista mira? Pa to nema ni kod Darvina u Porijeklu vrsta, a da je ikad tako bilo, da je postojala takva mogućnost, ta dokle bismo dogurali? Ne dalje od amebe, sigurno! A pogledaj nas danas, nas i naša dostignuća – i sve ovo samo zahvaljujući opstanku jačeg i uništenju slabijeg! Ma, što bi Arijevci rekli: „Amin!“.
Za konkurs