Nacionalni identitet ili tačno, antropološki definisano, jedna je dimenzija u polju našeg identiteta koja se sastoji od drugih preklapajućih identiteta, a dok je etnička zajednica grupa ljudi koja dijeli vjeru u zajedničko porijeklo pripadnika jedne zajednice. Bosna i Hercegovina, država u kojoj njeni građani u svom malograđanskom viđenju i sagledavanju trenutnih dešavanja u državi, ograničavaju svoje viđenje na svoj položaj ili teritorij na kojem egzistiraju, i kroje svoj tačno definisan identitet. Ako povučemo dijagonalu/e, kako bi tačno povezali tačku/e nacionalnog naboja i ustanovimo položaj viktimizacije, vidjet ćemo da je stanovništvo okruženo propagandom u svim životnim uslovima, ne sigurnim životom i kontradiktornim civilnim društvom.
Zadnjih dana u Bosni, a pogotovo u Hercegovini, popularan je video koji kruži društvenim mrežama, u kojem učenik srednje škole u Mostaru iskazuje svoj stav i percepciju o Bošnjacima. Kratki “dokumentarni” film koji ukazuje na trenutno stanje u mostarskim školama i na različita mišljenja o srednjoškolcima tog grada, dobio je podršku popularnog repera Marčela, koji glumi neko uzvišenjo biće u svom nastojanju da spoji srca mladih u regionu, ali kao proevropski liberal, što je i dokazao. Prvo, njegova pojava u tom videu je banalna i on sam kao osoba je meni,ništa više,nego, hodajuća luda. Kao i niz drugih promašenih “urbanih” vođa u regionu, među njima i Dubioza Kolektiv, nastoji da spriječi ono što ima osnovu da bude takvo kakvo jeste.
U ovom slučaju, Ante, momak sa videa, je u potpunosti u pravu kad iskazuje svoje stavove prema pripadnicima drugog naroda. Ali, u pravu je, jer je sa svojom istinom o mržnji drugog naroda prema njemu, ukazao na bošnjački korpus i val istočnog nacionalizma, kojem on sam pripada na svojoj strani. Isti taj val nacionalizma sa istočne strane, Ante je ukazao kroz razloge fizičke (ne)sigurnosti, ali i obostrano ukazao na obe strane, koje imaju likove poput njega. Pa takva nam je sva Bosna i Hercegovina. Zašto doživljavamo orgazmična uzbuđenja, napadamo i ismijavamo Antu, ne znajući da sami sebe ismijavamo. Spremni smo osuditi momka koji je pod dejstvom i pitanjima o ljudima sa druge strane mosta rekao svoje mišljenje iz njemu poznatih razloga i postao neka vrste karikature, a nismo spremni osuditi taj video tamo gdje treba, a to je u tvorce istog.
Sam video je loša reklama i poticanje mržnje, jer evo čitam na nekim portalima da izvjesni Ante ne dolazi u školu nakon svoje izjave. Naime, tvorci videa su spremni rizikovati, ali na kulturan način, fizičku sigurnost svog ispitanika. Samim tim ograničavajući se na jedan teritorij, podijeljenih identiteta u dvije etničke zajednice, Marčelo i ekipa su dobili odličnu sopstvenu reklamu koja neće dodatno povećati status suživota, nego uz pomoć društvenih mreža širiti mržnju. Ne bi me čudilo kad bi nakon brojnog ismijavanja i karikaturisanja glavnog lika ovog teksta, tamo negdje u “Zapadnom Mostaru” nastala još veća vatra u očima prema “Istočnom Mostaru”.
Glavne i osnovne funkcije (uloge) medija su : informisanje, obrazovanje, zabava i zaštita demokratije. Ako je ovaj video trebao biti možda obrazovanje, sigurno je preobražen u mržnju.
Imamo mi još Anti skrojenih dejtonom, ali ko ih j*be, nisu u Mostaru.
Budi jak Ante, počinje borba sa Istokom, ali nije Marčelo tako htio.