Zašto mi na formulare stavljate samo i isključivo: ime oca? Jesam li siroče? Kao da se podrazumijeva da ne želim napisati ime majke koja me je rodila?! Otkud vam to pravo da odlučujete u moje ime o imenu koje ću staviti na mjesto rezervisano za ime jednog/e od roditelja? Gdje to piše da je otac po zakonu i pravu roditelj prve klase pa njega treba isključivo stavljati u formulare, a majka tek sporedna, pa ona i ne treba da se spominje – „ni u dvoru ni u rodu momu“?
Pravo je čudo da sa takvom retrogradnošću niste stigli, pa još češće – stigle – i u porodilišta i zaredale/i na narukvice bebama ispisivati ime oca umjesto imena majke koja ih je upravo rodila. Ili je to eksluzivno pitanje na formularima možda prikriveno pitanje mržnje za potomstvo onih koji za svoje očeve ne znaju? Što, pa ima i takvih, nije da ne znamo da postoje? Za majku smo sigurne ko je, najčešče, ali za očeve poneko i ne zna, zbog raznih okolnosti, katkad i tragičnih. Je li nam onda ovo siguran način u zatupljenom društvu da ih žigošemo i dovedemo u situaicju da objašnjavaju što ne mogu odgovoriti na ovo isključivo pitanje formulara?
Običavala sam otići sa svojom bebom na pregled, na putovanje ili da izvadim kakav dokument. Nosim bebu sa sobom, a radnica preko puta na šalteru me pita samo za ime bebinog oca, kao da ja nisam tu ili da ne postojim, iako zapravo samo mene u tom trenu vidi i priča sa mnom? Zar vam izgledam poput zraka, pa gledate kroz mene?
U par navrata su mi bebu, koja je još dojila, bez pitanja stavile na očevu a ne na moju avionsku kartu, koju sam upravo tu pred njihovim očima sama kupovala za sve troje (da ne pomislite da ih je moj parnter na to nagovarao, nije ni bio u blizini). To im ga valjda dođe ko normalno, a ja nenormalna što tražim da mi dojenče ide na moju kartu i uz mene u avion. Pa nisu valjda mislile da će ga otac moći podojiti ako se razdvojimo nekim slučajem u putu? Ili jesu, jer pravila su to, tradicija veli da je to tako, nemaš šta da misliš svojom glavom. Imaš glavu porodice da za te misli, ne sumnjaj u mudrost i dubokoumnost tradicije.
Šta će ti glava, osim za frizuru? Od previše razmišljanja samo možeš dobiti glavobolju, zato umjesto gunđanja, zahvali se tradiciji što te spašava i brine o tebi i tvojoj (ludoj?) glavi. Jer ti štedi i novac i vrijeme za kupovinu analgina, koje ionako, u zadnje vrijeme, ne možeš ni dobiti bez recepta.
Za konkurs