I zato, što sam tako mlad
što sam tako mlad
i zato, što ne mogu
s’ tobom drugačije
I zato, što nemamo
kamo što nemamo
i zato, što nemamo
love za skupe provode
Mi plešemo
cijeli dan i noć
mi plešemo, la, la, la
( strofe pjesme MI PLEŠEMO, Prljavo kazalište )
Eh, simpatične li pjesmice! Strofe su to koje se mogu ovaj put uzeti u obzir, jer ću govoriti o pomenutoj mladosti. Da li je svaka mladost – mladost? Šta je u stvari ona?
Mladost bi trebala da označava: sreću, najveću želju za životom, lude izlaske, provod, zaljubljivanje i sve one čari koje život pruža, a koje se u tom periodu najbolje osjete. Mladost je kratka, kažu. Da, sve što je lijepo kratko traje. Ali mislim da mladost i mladost nije isto. Jesu to iste riječi, ali ne označavaju isto, smisao im je daleko različit. Ono što mogu čuti od starijih, jeste da su u njoj uživali. Bilo je tu prela, igranki, zaljubljivanja, posla, para, šta više treba u tim najljepšim godinama? Puni ambicije i života bijahu oni. Bio je i drugačiji društveno – politički sistem. Znao je Tito kako stvari treba organizovati, kako stara Juga treba da funkcioniše! Šta se dešava danas? Kakva je današnja omladina? Tužna i nervozna, u stalnoj brizi. U stalnoj su potrazi za boljem sutra ali težak je put, trnovit. Ne može se stići na red od onih pohlepnih i nemoralnih. Zaista ne mogu a da ne dam počast svim onima, koji se uprkos ovakvoj današnjici bore da nešto postignu i opstanu.
Obrazuju se oni, spremni su da pretrpe mnogo šta. Evo recimo uzmimo studente. Idu u druge gradove, punih džepova, hmm… Kakva li ironija. Ponijeli su oni u svojoj torbi, knjige, indeks, hranu, novac za kartu i za preživljavanje. Da, pravo preživljavanje…”Razvuci sine do idućeg puta, dug je mjesec, sedmica, dan!” I tako, zove društvo u provod, ali kako ići pa ostati bez obroka, ili pak plaćenih režija? Može se nekad. Ne kažem da mladi ne izlaze, ali u prosjeku je to samo prvih dana, dok se još u džepu ima. Govorim o prosječnoj omladini, srednjem staležu, da. Kada je riječ o onima koji žive u studentskim domovima. Kakva je to “ala – gala”! Prebukirani, stari i neuslovni objekti su tu da kao magnetom privuku nove “žrtve”. Ali, krivi su oni koji upravljaju istim, kriva je politika i oni koji je obrazuju. Uz sve to, ne treba da nas čude novi protesti! I treba da se bore mladi!
Kako onda, da se danas uživa u čarima mladosti. Kako napraviti paralelu između proživljavanja mladosti u BiH i onoj u inostranstvu? Ili pak kako je napraviti između one danas i one nekada? U razmišljanje se, pa čak i depresiju zapada sigurno. Neki naši su se izvukli, napustili su domovinu. Shvatili su to kao jedini izlaz.
I zato, dok čekaju da se “oni tamo” smiluju, jedino što im preostaje jeste da “plešu, cijeli dan i noć, jer nemaju kamo, oni nemaju love za skupe provode”. Što je najbitnije, svako onaj koji slijedi pravi put, bez lopovluka, koliko on god bio težak, znaće da će postati čovjek!
* za konkurs