Pucanj je bio, kažu, zarad boljeg života. Poslije je došla Madam Pljačka i njena kurvica Podjela.
Odrasli ljudi tad’ odlučiše povjerovati da postoji Nešto što ne vide i da je upravo To što ne vide jače od Onog komšijinog što ni komšija ne vidi. A onda su rekli djeci da nema Djeda Mraza. Jedna odvratna žena, u očima nevinog djeteta je postala još odvratnija, jer je saopštila djeci da ne postoji dobri crveni djedica koji daruje, jer Onaj što odrasli Ga ne vide, a u Njega vjeruju, kaže da djedica nikad nije postojao i da će svi završiti u vatri ko god bude htio poklon od tog dobrog djedice i ko bude tvrdio da isti postoji. A onda je ta, u očima nevine djece, odvratna žena kupila sebi nagradu, jer to tako treba.
Nije da nisam mogao početi ovu priču i ovako:
Istražujući našu državicu, zarad profesionalnog novinarstva i dobre priče s nepromašenom temom, uzduž i poprijeko ja sam se obreo u malom selu gdje jedna porodica uzgaja maline. U tom malinjaku cijelo selo bude angažovano kad maline dozriju i svi odlično zarade.
Ili pak, mogao sam ovako početi:
Prošetao sam kroz jedno malo seoce, gdje je povratnik iz Gelzenkirhena svojim novcem izgradio mostić i hajr vodu za mještane, te je novac uložio i u uzgoj bijelog luka i svakog ljeta i jeseni se angažuje cijelo selo za sakupljanje plodova i ljetine i svi mještani dobro životare u tom prelijepom selu zahvaljujući dobrotvoru s vizijom i devizama.
A možda bi najbolje bilo ovako:
Đaci dviju škola pod jednim krovom rekli su “ne” podjelama i taj jedan krov učinili krovom jedne škole, a ne dviju koje su do njihovog bunta egzistirale pod tim jednim krovom.
Međutim, nikako mi se ne da o tome da pišem. Ja ću o ko fol građanskom aktivizmu, a u stvari to će biti o paranoičnom, apsurdnom i nakaradno-nacionalističko-fašističkom aktivizmu koji nam grize kost i meso ove državice. Uspješno.
Pa hajmo sad redom za te dvije i po’ hiljade maraka koliko iznosi bruto nagrada, jer kad se nema posla, ima se vremena za tipkanje.
Sad ste se malo i zainteresovali. Neće vam premijer reći da niste. Ha ja!
Za razliku od prošlih godina u Bosni danas imamo reklamno zelene mrazove i plakatne džambo djedice. Rekli su vam i da se morate strpiti još malo, jer iduće godine će vam biti gore za vaše dobro. Tome najbolje svjedoči i uspjeh koji su ostvarili građani u mjesnoj zajednici Dobroševići putem Savjeta i gdje su se izborili za fašističko ime škole u kojoj će im djeca učiti između ostalog i o građanskim slobodama, pravima, prednostima koje dolaze s različitostima…
Hajmo dalje!
Nema više fabrika, al zato ima oko 400.000 nezaposlenih koji po premijerovim riječima neće i ne žele da rade. Eto vidite! Pasivni aktivizam. Bojkotuju građani rad solidarno, jer žele da se premijerska djeca smjeste na državne jasle. Ko je govedo; teško je razlučit’. Oni na jaslama ili ovi što “bojkotuju rad”? Hajmo malo i o herojima rada!
Rudari su u jednom gradiću u Federaciji (naravno da svi znaju ko je van koncerna) toliko aktivni da su formirali čak dva sindikata. Kud će veći aktivizam?! Zovu se “njihov” i “naš”. Ovaj “njihov” je tužio poslodavca zbog nepoštivanja odredbi iz kolektivnog ugovora, te je samim tim protiv države, vođe, rukovodstva i nacije, jer se zalaže za prava svojih radnika i povratak im otetog. Ovaj pak “naš” želi očuvati državu, naciju i džepove rukovodilaca, jer tako će im biti bolje dok ovi drugi gledaju i zijevaju za njihovo dobro. Kad ovi “njihovi” spomenu vođu koji je osuđivan, ovaj “naš” sindikalni predstavnik ga brani teletom. I to savršeno uspješno. Ko je gledao političku emisiju na javnom rtv servisu zna o čemu govorim. To je taj aktivizam za “nas i našu” djecu.
Ajde to što imate osuđene privrednike, već vam ne manjka ni političkih kandidata za robijanje. I to je sve za vaše dobro. Čak su vam i sudije u bijegu. Ko će uspješno sav taj posao uraditi? Pa morali su pobjeći.
Zato ih vi sad morate potjernicama od susjeda tražit’ nazad. Aktivizam na nivou.
Imate vi i omladine “da ih vidi babo” sve u majicama i uz parole, a poslije oktobra svake druge godine aktivno će u večernju i to onu medicinsku za perače švapskih bulja.
Ovdje su im stvarno dosadile zlatne kašike. Nagledali su se istih u posuđu kad kler jede. Aktivno ste se uključili i u borbu protiv terorizma. Nemate vi radikale, al imate bradonje iz raznih torova. Što reče Bata u onom filmu: “To nisu brade klanja, već brade razočaranja.”
Kome još nije jasan građanski aktivizam nek’ se sjeti februarskih protesta, spaljenih skupština i novih izbora istih krivaca, ovaj političara za vaše dobro. Ima i uhapšenih, pa puštenih. Ima uhapšenih, pa puštenih i u bjekstvu. Aktivno.
Imate vi i razvojne projekte, Arape koji kupuju “izvor” vam države, a bome dolaze i velike investicije u privatne gradiće na vašoj zemlji kojom vam zabranjuju da koračate. Ima ovdje i mnogo sanjara, ali i mnogo više neostvarenih snova. Imate i ugašene klubove zarad vašeg dobra. Nećete da radite; što da se i sportski znojite!? Imate vi i polupane ćirilične table. Polupali vam ih oni što ni latinicu ne znaju.
Hodža vam ne voli vlahe, a vlasi vole Arape, jer domaći Turci im idu na ku(!), ovaj živac. Pošto ne volite i ne želite da radite, kako reče premijer, čistačice vam ne trebaju, pa će politički oci smjestit’ ih u sudove ili će bit’ samo u jedan sud. Nek’ tamo čiste u njihovo ime. Imate vi i selama i pomozboga dozlaboga, a kulturne institucije vam zatvaraju. Knjige su na pijaci i to tri za marku. Nobelovac je u korpi od banana, a i Meša je prljav. Ciganka ih sklonila međ’ šarafe; slabo danas idu “srpski” pisci.
Kamen temeljac polažete svake dvije godine, a šampanjac vam se nudi kad krstite trotoar.
Sve za vaše dobro. Gorko vam je i gore će biti, jer svi se aktivno bavite politikom: hodže i popovi najveći (?), ovaj i nene se bore kad djedovima kažu da djeca pušu drogu. Onlajn peticije potpisujete za novo farbanje starog dječijeg igrališta, a sindikalci vam nosaju papire da se direktoru dade pod pritiskom otkaza, ali svakako bez ikakve prisile, pismena podrška za dalje osiromašenje starog giganta i to jakako da je za vaše dobro, a i studenti su uvijek za trenutnog rektora i dekane, jer jebo visinu školarine i ostale uslove. Policija brani ne samo vas, već i premijere od vas. Ne samo zato što je jedan njihov najdalje u pAlitiKi (kako mu u selu kažu za politiku) dogur'o. Vozni park su promijenili i malo se ponovili, jer aktivno se brinu o pređenoj kilometraži za sviju vas dobro. Pa šta hoćete!? Mi smo bar skromni, kažu. Titu su vozali u kabrioletu. Ha ja!
Novinari ne pitaju, jer nije da se nema šta pitati jer se sve zna, već zato što ih spremljeni odgovori čekaju na, u političkom kabinetu napisana, pitanja. A fotografi kad ne love vladajući miting, onda love Micinu otkrivenu “macu”, jer vi ko i svi drugi svjetski robovi volite da se jebete. To je udarna vijest na naslovnicama. To vam ga dođe i ko najbolja fiskultura i aktivizam iz koga će se izroditi novi nosači stijegova, prije toga majica sa stranačkim logom, a poslije ćete u izbjeglički kamp preko rijeke među švapske prljave guzove da se vrijedno zamrčete i operete ih tako svečano ko za Operu.
Svi u horu zato zapjevajte:
“Biće bolje,
Iza bolje,
kad motku uzmemo
i niz put ih potjeramo…”
Nije partizanska, al’ vam treba neka jaka satisfakcija. Posla nema, države je sve manje, dobri ljudi su smiješni, lopovi postaju velikaši, a nikad niste ni vjerovali u liberte, egalite i fraternite. A to ste imali. A sad gledajte kad Munira na tv-u za vas i u vaše ime pametno vazi…
Biće bolje iza bolje, biće bolje iza bolje…
Fff, fhff, frff, frhh!
P.S. Slika govori hiljadu riječi. Ovakav “građanski” aktivizam sve nas je i odveo u prkno.
Za konkurs.