Višegodišnji pravni spor između Grada Banja Luka i banjalučke firme "Autoprevoz" okončan je prošle sedmice Odlukom Ustavnog suda BiH o dopustivosti i meritumu u korist privatnog preduzeća odnosno usvajanjem apelacije "Autoprevoza" i firme "BEWO REAL ESTATE" koja se u ovoj apelaciji pojavila kao koapelant. Tako je imovina vrijedna nekoliko desetina maraka definitivno prešla u ruke privatnog vlasnika. Ovom odlukom Ustavnog suda BiH ostavljena je na snazi presuda Okružnog privrednog suda u Banjaluci iz avgusta 2017.godine.
tzv. Krašov parking – foto E.P.
Ono što jasno piše u Odluci jeste da je predmetni tužbeni zahtjev ne odnosi na Zgradu Muzeja savremene umjetnosti niti na parking koji se nalazi u neposrednoj blizini, tzv. "Krašov parking", iako to decidno tvrde kako predstavnici Grada tako i predstavnici "Autoprevoza". Predmetna odluka Ustavnog suda BiH se odnosi "samo" na parking preko puta zgrade Muzeja – odnosno na potezu između Grčke ulice i Ulice Milana Tepića.
U članu 49. Odluke Ustavnog suda BiH stoji:
"…Pri tom Ustavni sud ističe da se ovom odlukom Ustavnog suda ne dira u prava umješača ( Muzej savremene umjetnosti op E.P ) obzirom da se objekat u kojem je smješten umješač nalazi na parceli (k.č. 3752) detaljno preciziranoj u presudi a koja je društveno/državno vlasništvo i za koju tužiteljica nije obavezana presudom Okružnog privrednog suda koja se ostavlja na snazi, da je vrati prvoapelantu".
Pri tome, prošlosedmična Odluka Ustavnog suda BiH je druga Odluka po ovom predmetu i ona je de fakto samo potvrda one prve, koja datira iz 2017. godine. Zbog tog razloga, u samom odlučivanju ovog puta nisu učestvovale strane sudije.
Prva Odluka Ustavnog suda BiH u slučaju Autoprevoz datira iz 1.12.2016, godine a objavljena je u Službenom glasniku BiH 2/17. Po ovoj Apelaciji odlučivale su sudije u sastavu: Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Margarita Caca-Nikolovska, Tudor Pantiru, Valerija Galić, Miodrag Simović, Constance Grewe i Seada Palavrić, i zanimljivo je da je i tom Odlukom također usvojena apelacija "Autoprevoza" te je naloženo Višem privrednom sudu u Banjaluci da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Kako se u međuvremenu nije ništa promijenilo, Ustavnom sudu BiH nije preostalo ništa drugo nego da usvoji Apelaciju "Autoprevoza" i "BEWO REAL ESTATE" d.o.o. Prva odluka Ustavnog suda BiH donesena je po apelaciji "Autoprevoza" a "BEWO REAL ESTATE" se pojavio u međuvremenu, jer je "Autoprevoz", iako u sporu, zemljište prodao pomenutoj firmi.
Podsjetimo, banjalučki „Autoprevoz" je 1968. godine kupio zemljište od „Željeznica Jugoslavije" za potrebe izgradnje autobuske stanice, a 11 godina kasnije grad Banjaluka sa istim preduzećem zaključuje sporazum o zamjeni nekretnina kojim se „Autoprevozu" u naselju Lazarevo daje zemljište za izgradnju nove autobuske stanice, a zauzvrat gradu pripada sporno zemljište u centru.
Predmetni parking preko puta zgrade Muzeja savremene umjetnosti – foto E.P.
Međutim, ugovor između dvije strane nikada nije zaveden u zemljišno-knjižnu evidenciju Osnovnog suda u Banjaluci. „Autoprevoz" je kasnije privatizovan, a u međuvremenu su iz arhiva, pod nerazjašnjenim okolnostima, nestali originali ugovora.
Nakon ove posljednje odluke Ustavnog suda BiH prvom čovjeku Grada nije preostalo ništa drugo nego da po Ustavnom sudu BiH udari – politički. "Ustavni sud BiH nastavak je udara na Republiku Srpsku i Grad Banjaluku" rečenica je koja možda može polički nešto značiti, ali pravničkim rječnikom govoreći, ona nema nikakvu sadržinu. Odluka Ustavnog suda BiH se sigurno neće moći preinačiti ili ukinuti, i sada ne preostaje ništa drugo nego "plakati nad prolivenim mlijekom". Druga stvar koja sigurno ne ide u prilog gradskoj vlasti jeste činjenica da će ovdje raditi o ogromnoj finansijskoj šteti koju će grad morati nadoknaditi sadašnjim i definitivnim vlasnicima zemljišta. A radi se o lukrativnom zemljištu u centralnoj jezgri grada, vrijednom desetine miliona KM. Ovo jeste udar na Grad Banjaluku, ali zbog nečijeg nemara, ili nečije namjere, u ovom udaru nadrljaće građani Banjaluke, jer će se sve morati finansijski kompenzovati.
Zaista je pitanje svih pitanja kako je moguće da nestane original tako važnog dokumenta o tako važnoj nekretnini? Ko je sve učestvovao u procesu gubljenja dokumenata?
Sjetimo se da je i bivši gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović priznao je da je bilo nepravilnosti koje su se desile i koje su išle direktno na štetu Grada i građana. „U procesu privatizacije jeste napravljen problem sa zemljištem” rekao je tadašnji prvi čovjek grada. Umjesto konstatacija o nestanku važnih dokumenata trebalo je nešto konkretno preduzimati po ovom pitanju.
Igor Radojičić -foto E.P.
Stranci umiješali prste u slučaju "Autoprevoz"
Gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić saopštio je medijima kako je trpio i pritiske stranaca u ovom slučaju.
"Prije dvije godine jedan visoki diplomata pokušao mi je na sastanak bez dogovora i nenajavljeno uvesti upravo ljude sa kojima smo u tom momentu bili u sporu, da lobira za njih u toku trajanja sudskog spora Grada protiv njih. Gdje je garancija da to isto nije radio u Sarajevu, on ili drugi stranci? Da se nisu direktno miješali u sudstvo, u aktivne postupke. Da li su to radili prema sudijama Ustavnog suda ako su to pokušali uraditi prema Gradu? Mimo svih diplomatskih normi i protokola miješati se u sudske postupke zemlje u kojoj se nalazite. I sada isposlovati jednu ovakvu presudu – upitao je Radojičić.
U međuvremenu je portal Srpska info objavio kako se radi o bivšem austrijskom ambasadoru Martinu Pameru koji je pokušao na sastanak da uvede predstavnike firme „Bewo Real Estate“.
Danas je SDS pozvao gradonačelnika Igora Radojičića da iznese sve detalje o stranoj zavjeri, koja je, kako tvrdi, skovana kako bi Autoprevoz i banjalučko preduzeće, koje ima naziv na stranom jeziku „Bewo Real Estate“, od Grada oteli najatraktivnije zemljište u strogom centru i Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske u Banjaluci".
Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske nalazi se u jednoj od najreprezentativnijih građevina Banjaluke – staroj austrougarskoj željezničkoj stanici sagrađenoj 1891. godine, koja je 1981. namjenski adaptirana za potrebe muzejske institucije, čime su zadovoljeni muzeološki standardi. Objekat je 2007. godine proglašen nacionalnim spomenikom od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, te zahtijeva specifične mjere zaštite.