Dok članice PIC-a pokušavaju postići dogovor o izboru novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, iza zatvorenih vrata vodi se mnogo šira geopolitička bitka.
Kako piše Klix.ba, Sjedinjene Američke Države podržavaju italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija, dok Francuska i Njemačka insistiraju na francuskom diplomati Reneu Troccazu. Upravo zbog tih neslaganja početkom juna nije postignut dogovor o nasljedniku visokog predstavnika.
U non-paperu koji je Italija dostavila evropskim partnerima, a koji su objavili mediji u Sarajevu, navodi se da bi Antonio Zanardi Landi, ukoliko bude izabran za visokog predstavnika, svoj mandat prvenstveno usmjerio na podršku domaćim političkim akterima u ispunjavanju uslova iz programa 5+2, odnosno stvaranju pretpostavki za zatvaranje OHR-a. Dokument naglašava da bi bonske ovlasti koristio isključivo kao krajnju mjeru, dok bi svaka obavezujuća odluka bila donesena uz bliske konsultacije sa svim članovima Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC).
U dokumentu se ističe i da bi novi visoki predstavnik radio na smanjenju obima rada OHR-a, uz koordinaciju s glavnim finansijerima ove institucije i Evropskom unijom, kako bi se izbjeglo preklapanje nadležnosti. Predviđeno je da mandat Antonija Zanardija Landija traje dvije godine, uz mogućnost produženja za još dvije, pri čemu se naglašava da zatvaranje OHR-a i dalje ostaje vezano za ispunjavanje uslova iz programa 5+2.
Vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević smatra da pravo pitanje nije ime novog visokog predstavnika, nego čije će interese on zastupati.
„Činjenica da je neko nečiji favorit jasno najavljuje da će donositi odluke u interesu one strane koja ga je više podržavala nego neke druge. To nije dobro za Bosnu i Hercegovinu“, rekao je Kovačević u BUKA podcastu.
Podsjeća da Aneks 10 Dejtonskog sporazuma visokom predstavniku daje ovlaštenje da bude konačni tumač njegovih odredbi, uključujući i Ustav Bosne i Hercegovine.
„Ako visoki predstavnik bude u većoj mjeri igrač jedne velike sile nego drugih članica Upravnog odbora, postavlja se pitanje kako će koristiti ta ovlaštenja“, upozorio je Kovačević.
Posebno ističe da se međunarodni odnosi više ne mogu posmatrati kao prije deset ili dvadeset godina.
„Ako visoki predstavnik bude zagovarao interese Amerike, to ne može biti povoljno za Bosnu i Hercegovinu jer interesi Evrope i Amerike u sve većoj mjeri divergiraju“, ocijenio je.
Kovačević upozorava da najveći rizik nije samo izbor novog visokog predstavnika, već mogućnost da Bosna i Hercegovina postane prostor na kojem će se prelamati interesi različitih zapadnih centara moći.
„Ako bude provodio politiku jedne velike sile, a ignorisao interese drugih, Bosna i Hercegovina može postati poprište ne samo sukoba Rusije i Zapada, nego i sukoba između različitih zapadnih aktera“, rekao je.
Zbog toga smatra da domaći politički lideri moraju pronaći više prostora za međusobni dogovor.
„Ključni politički igrači u Bosni i Hercegovini trebali bi intenzivirati razgovore o tome kako osigurati interese Bosne i Hercegovine, umjesto da budu instrument ostvarivanja tuđih interesa“, zaključio je Kovačević.