Ove godine u decembru navršava se četvrt vijeka od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je zaustavio rat u BiH, ali nikada nije donio konačni mir. U Aneksu 4 Sporazuma sadržan je Ustav BiH koji nikada nije zvanično objavljen na zvaničnim jezicima zemlje na koju se odnosi, već je usvojen i objavljen, na engleskom, a na što je podsjetila i Venecijanska komisija u sovm izvještaju iz 2005. (https://www.venice.coe.int/webforms/documents/default.aspx?pdffile=CDL-AD(2005)004-bos).
Već tada bilo je poznato da BiH mora provesti ustavnu reformu, a to je između ostalog i zahtjev Evropske unije.
U mišljenju Evropske komisije stoji kako je Ustav BiH potrebno reformisati.
„Ustav sadrži odredbe zasnovane na nacionalnoj pripadnosti i prebivalištu koje nisu u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. To su odredbe koje se odnose na imenovanje, sastav i postupke odlučivanja šefa države i izvršnih i zakonodavnih tijela, budući da su određena izborna prava rezervisana za građane koji pripadaju „konstitutivnim narodima“ – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Stoga su potrebne značajne dodatne reforme kako bi se osiguralo da svi građani mogu ostvarivati svoja politička prava, u skladu sa presudom Evropskog suda za ljudska prava (ECtHR) u predmetu Sejdić-Finci“ stoji u mišljenju Evropske komisije iz 2019. o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji.
U mišljenju je navedena i preporuka da BiH „MORA uskladiti svoj ustavni okvir s evropskim standardima i osigurati funkcionalnost svojih institucija kako bi bila u stanju preuzeti obaveze EU“.
Promjene Ustava BiH ponovo su aktuelizovane nakon izjave ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u BiH Erica Nelsona za Glas Amerike da je dejtonski Ustav početni, a da su istom tom Ustavu potrebne reforme jer građani želi biti dijelom transatlanske zajednice. Prvi se oglasio Milorad Dodik rekavši da BiH neće u NATO, a da su izmjene ustava moguće, ali ukoliko se u njega ugradi rečenica „pravo na samoopredjeljenje konstitutivnih naroda“.
Iz Ureda za odnose s javnošću Ambasada SAD-a u BiH na pitanja BUKE kažu kako su BiH potrebne reforme da bi se riješio problem neefikasnosti koje koče privredni rast i upravljanje.
O konkretnim reformama iz ambasade odgovor da „o prirodi reformi moraju odlučiti građani Bosne i Hercegovine, a provoditi ih njihovi izabrani lideri kroz dijalog i kompromis unutar ustavnog okvira. Da bi BiH napredovala na svom euro-atlantskom putu neophodno je da se u BiH postigne konsenzus o određenim ustavnim promjenama u skladu sa Ustavom BiH“.
Na instistiranje Milorada Dodika da se u Ustav integriše rečenica o samoopredljenjenu iz Ambasade komentarišu
„Teritorijalni integritet i suverenitet BiH su zagarantovani Dejtonskim mirovnim sporazumom. Postojanje bilo kojeg od dva entiteta je u potpunosti ovisno o postojanju BiH“.
Na promjenu Ustava BiH godinama čeka i Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice BiH kako bi se mogao kandidovati za člana Predsjedništva BiH, odnosno kako bi se provela presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
USTAV SE VRLO LAKO MOŽE MIJENJATI
Iako je Milorad Dodik rekao kako se Ustav može mijenjati tek nakon dogovora entiteta, to je demantovao profesor Ustavnog prava Šukrija Bakšić.
„Ustav se može promijeniti amandmanom za koga treba dvotrećinska većina u Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Dakle ne saglasnost entiteta da se oni dogovaraju, ali su potrebne ruke iz oba entiteta. Reforme su nužne, ali njima treba pristupiti ozbiljno sa akcentom na ono što je izvodljivo“ navodi za BUKU Bakšić.
BiH je presudama Suda u Strazburu prinuđena mijenjati Ustav kako bi napredovala na putu za članstvo u EU.
„Naša promjena Ustava je tehnički vrlo jednostavna. Donijeli smo Amandman 1 na Ustav, a da većina građana BiH to i ne zna. To je bilo 2010, radi se o Distriktu Brčko. Entiteti i stranke su se složile. Promjene Ustava su vrlo jednostavne“ podsjeća Finci.
IMA LI POLITIČKE VOLJE ZA PROMJENU USTAVA?
„Nema definitivno, zapravo političke volje su međusobno suprostavljene. Svi bi mijenjali Ustav, ali je smjer njihovih promjena apsolutno različit. Dodik podržava promjene pod uslovom da one znače dalje slabljenje države i pretvaranje entiteta u državu. Iz njegovog pozitivnog stava prema inicijativi se to vidi. Dragan Čović je takođe na fonu slabljenja države, a s ciljem dobijanja trećeg entiteta. Bakir Izetbegović nastupa s maksimom evropskih i zapadnih vrijednosti, iako se iza te maksime krije ambicija etničke majorizacije po osnovu nominalne brojčanosti, dakle majorizacija Hrvata i Srba od strane Bošnjaka“ procjena je akademika Slave Kukića za portal BUKA.
On smatra kako stranke ovakvim stavovima žele zadržati status quo jer je on jedini način za produžavanje političkog života i krivičnu amnestiju naveden političkog trojca.
ŠTA ŽELI SDA, A ŠTA SNSD?
Iako se u javnom diskursu vrlo često pominje teritorijalna kompenzacija Kosova i Republike Srpske, iz odgovora Ureda za odnose s javnošću američke ambasade s početka teksta, jasno je da od toga nema ništa. Stoga je pitanje kako reformisati unutrašnje uređenje BiH, a vodeće stranke različiti gledaju na promjene.
SDA je za jačanje, a SNSD za slabljenje državnih ovlaštenja.
Portparol SNSD-a Radovan Kovačević kaže nam kako je SNSD za vraćanje izvornom Dejtonu. „To znači da je odbrana, bezbjednost u nadležnosti entiteta. I da se sve, što je nelagalno i nasiljem visokog predstavnika prenošeno na nivo BiH i sve ono zbog čega je na nelegalan način jačana pozicija centralnih vlasti na uštrb entiteta, promijeni i vrati na ono što je predviđeno Ustavom“ prijedlog i uslov je SNSD-a pojašnjava Kovačević.
S druge strane SDA želi jačati državna ovlaštenja, uspostavu Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zdravlja.
Potpredsjednik SDA i šef kluba poslanika ove stranke u Predstavničkom domu BiH Adil Osmanović za BUKU kaže da su političari poput Dodika, koji govore da je BiH nefunkcionalna, svezali državi ruke i noge, ne dajući joj da profunkcioniše.
„BiH nije baš imala neki jedinstven odgovor na Covid-19. To samo postavlja pitanju izmjenama Ustava i zakona, da bismo dobili funkcionalnu državu“ kaže Osmanović.
SNSD je za izmjenu Ustava u kojem piše da konstitutivni narodi imaju pravo na samoopredjeljenje odnosno otcjepljenje.
„Sastavni dio Ustava BiH jeste međunarodni pakt o političkim i građanskim pravima koji predviđa pravo na samoopredjeljenje naroda. To već sada postoji u Ustavu BiH kroz to što sam upravo spomenuo. Mi tražimo da se BiH vrati onome što smo prihvatili, dejtonska BiH“ podcrtava Kovačević.
Ako takva mogućnost postoji, zašto onda Dodik traži kozmetičke izmjene?
„Zato što tražimo da se to eksplicitno navede“ odgovara Kovačević.
Pravo na otcjepljenje za SDA je neprihvatljivo.
„Nije samo BiH u takvoj situaciji. Imamo to i u okruženju gdje imamo manjinske narode u Hrvatskoj, Srbiji i drugim državama u kojima kada bi se to ispoštovalo imali bismo takvu situciju da bi došlo do pogoršanja političke situacije. Znamo šta znači ta teza na samoopredjeljenje, ali nikako se to ne može odnositi na tvorevinu RS-a koja je nastala na genocidu. Ne može jednu Srebrenicu, Prijedor koji su pretprili genocid da neko smatra svojom teritorijom. Dodik nema spremnosti da se distancira od politike Radovana Karadžića. Mora se distancirati od takve politike. Nema mirnog razlaza. Onaj ko radi otcjepljenje, ne može bez rata“ kategoričan je Osmanović.
Da se pominjanjem rata samo dižu tenzije, a one su potrebne sada kada predstoje izbori, jasno je iz odgovora portparola SNSD-a na navode Osmanovića.
„Oni koji su izazvali rat u BiH ne prestaju da prijete ratom u BiH. RS nije i nikada nije bila na takvim pozicijama i nikada ne planira biti. RS je za mir, ako se nekada budemo odlučili da ostvarimo samoopredjeljenje mi ćemo to uraditi na miran način“ poručuje Kovačević.
No, da je priča o referendumu i samoopredjelje dobar mamac za birače svjedoči i politička prošlost lidera SNSD-a.
„SDS i PDP smatraju da su sadašnje ustavne odredbe na državnom nivou sasvim adekvatne, dok je SNSD otvoren prema jačanju državnih ovlaštenja, da bi se zemlji omogućilo da djelotvorno učestvuje u evropskim integracijama“ dio je izvještaja Venecijanske komisije nakon posjete BiH 2004. godine.
Dodik je najavljivao, pa odustao i od referenduma, a akademik Slavo Kukić smatra da Dodik namjerno postavlja nerealne uslove.
„Bio bi Dodik zadovoljan i sa mnogo manje. Zadovoljan je sa svim onim što zapravo pojačava ingerencije RS-a kao administrativnog dijela. Dodik u stilu kockara, traži nemoguće da bi nešto za sebe izvukao. Jasno je njemu da ne može dobiti rješenje o samoopredjeljenju, ali s tim rješenjem on kalkulira kako bi ojačao ingerencije Republike Srpske posebno u sferi pravosuđa, represije i finansija“ demaskira političke poruke Milorada Dodika akademik Kukić.
Kako volje nema za svima prihvatljivu izmjenu Ustava, kao što je nije bilo ni za sprovođenje presude u slučaju „Baralija protiv BiH“, najrealnije je da se istorija ponovi – dogovor političkih lidera nakon sastanka sa stranim ambasadorima iza zatvorenih vrata. Kada i ako ih pozovu da se o tome „posavjetuju“ ili nakon što ih počaste kolačićima.