U Bosni i Hercegovini, javni sektor je oduvijek bio mjesto za “udomljavanje” stranačkih i rodbinskih kadrova, ostavljajući malo prostora za stvarnu stručnost ili efikasnost
Sada, kada više od polovine radne snage hoda javnim institucijama, postaje očigledno da je održavanje ovog gigantskog aparata izvan mogućnosti privatnog sektora. Rezultat? Kašnjenja u isplati plata, koje su, paradoksalno, pale ispod granice minimalnog dostojanstva.
Pa, iako je saga sa viškom radnika javna tajna i vodeći ljudi tih sektora je neće priznati, u nekima je više puta ukazivano na ovu situaciju.
Jedan od primjera su “Šume Republike Srpske”, gdje se procjenjuje da je višak nekoliko stotina radnika.
Potvrdio je ovo i Vlado Pavlović, predsjednik Sindikata šumarstva, prerade drveta i papira Republike Srpske: “Imamo fantomske radnike, pojave se ponekada na poslu. Prozvali smo upravu i Nadzorni odbor prije tri godine, bezuspješno, a pošto nam prijete u nekom momentu otpuštanjem radnika, mi ćemo samo reći – daćemo prvo ime, a vi navedite ostalih 500”, poručio je Pavlović.
I načelnik opštine Bileća Veselin Vujović muku muči sa viškom radnika. Kako je za Buku izjavio, Opština je prije tri godine za plate izdvajala preko 60 posto sredstava iz budžeta, što je nenormalno. “Neko je naprimao toliko radnika, a svi mi znamo da je to bila stranačka vojska koja je glasala za određenu političku partiju, svi zanamo koju. Uspjeli su smanjiti broj administracije za preko 90 radnika, sveli sa 287 zaposlenih, koliko ih je bilo početkom 2021. godine, na sadašnjih 192 radnika, dakle 95 radnika je manje, a sa ovom praksom ćemo i dalje nastaviti“, ističe za BUKU Vujnović.
U svakom slučaju, sindikati u BiH shvataju da ih čekaju bolne promjene, te nastoje da pronađu rješenja.
Tako je Sindikat uprave Republike Srpske organizovao konferenciju pod nazivom „Izazovi i perspektive reforme javne uprave na evropskom putu Bosne i Hercegovine“, koja je okupila važne aktere iz regiona i BiH- između ostalih, i četvoricu nacionalnih koordinatora, na čelu sa Darkom Kasapom, državnim koordinatorom za reformu javne uprave. Nažalost, ovom značajnom događaju nije prisustvovao niko od političara iz entitetskih vlada i iz Savjeta ministara BiH, zbog kojih ovaj važan proces kaska već godinama.
Kako je rekao Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave, ovo jeste jako škakljivo pitanje, ali sindikati se žele aktivno uključiti, žele znati sa čim će se suočavati, te su samim tim pokazali proaktivnost, za razliku od političara, koji nisu skupili hrabrosti i snage da se pojave na ovom događaju.
“Ne smijemo dozvoliti da u jednom ovako složenom političkom sistemu radnici u javnoj upravi ispaštaju, da nam kažu da smo teret ili da nas ima previše. Na konferenciji smo nizom značajnih pitanja za reformu nastojali ponuditi konstruktivna rješenja, ali do istih treba doći u sinergiji svih relevatnih faktora, a ne isključivo iz perspektive sindikata. Nažalost, niko od političara nije došao”, kaže Marić, navodeći da u javnoj upravi RS nema viška radnika.
I državni koordinator za reformu javne uprave (RJU) Darko Kasap za BUKU ističe da viška radnika na svim nivoima vlasti u BiH nema, ali da je potrebno preusmjeriti neke zaposlenike na adekvatnije i stručnije pozicije zbog predstojećih reformi. Zajedno s Agencijom za državnu službu, potrebno je, dodaje, razviti odgovarajući model za ovo preusmjeravanje.
Iako je reforma javne uprave započela 2006. godine, proces je, priznaje, usporen, zbog sporosti donošenja ključnih odluka i akata.
“Potpisivanjem Zajedničke platforme o implementaciji reforme prošle godine i održavanjem prve sjednice u februaru, Koordinacioni odbor postao je funkcionalan. Odbor sada usklađuje aktivnosti upravnih organa, vrši političku koordinaciju i nadzor nad provođenjem reformi”, pojašnjava Kasap, napominjući da je podrška članova odbora ključna za shvatanje važnosti reformi i njihovo stavljanje na dnevni red sjednica Vijeća ministara BiH i vlada.
Na februarskoj sjednici, Koordinacioni odbor je preporučio uvrštavanje reformskih aktivnosti u programe rada institucija i Vijeća ministara BiH.
Samir Kurtović, predsjednik Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika u FBiH ističe za BUKU da je strateški cilj sindikata postizanje jedinstva sindikata Federacije, Republike Srpske i institucija BiH. Ovo jedinstvo je ključno zbog predstojeće teške reforme javne uprave.
“Sindikati su upravo na Konferenciji održanoj u Banjaluci pokazali snagu i kapacitet da zaštite prava radnika, poboljšaju status uposlenika kroz kolektivne ugovore i izmjene zakona o državnoj službi i platama. Ovo jedinstvo će pokazati svim nivoima vlasti u BiH našu odlučnost i stručnost u zaštiti prava radnika, osiguravajući im kvalitetne edukacije i pristup poslu bez problema tokom reforme javne uprave koja nas čeka”, naglašava Kurtović.
Ipak, poslodavci u privatnom sektoru se ne slažu sa konstatacijama da u javnom sektoru ne postoji višak radnika.
Smatraju da je javni sektor krcat viškom radnika, te da bi njegovo restrukturiranje moglo donijeti potrebni kadar na domaćem tržištu. Tako je Goran Račić, predsjednik Područne privredne komore Banjaluka, u više navrata izjavio da samo dva javna preduzeća u Republici Srpskoj, već spomenute Šume Srpske i Elekroprivreda RS, bacaju milione maraka na radnike koji nisu potrebni.
“Vi danas u javnim preduzećima imate ogroman broj radnika koji su višak, koji su nepotrebni, koji tamo otežavaju poslovanje. Država treba zabraniti zapošljavanje u javnom sektoru, definisati potreban broj radnika. Samo u dva najveća javna preduzeća imamo 5 hiljada radnika viška, što je na godišnjem nivou blizu 100 miliona maraka troškova samo za plate. Restrukturiranjem javnog sektora i javnih preduzeća mi bismo stvorili jednu dobru bazu koja bi se mogla zaposliti u realnom sektoru“, jasan je Račić.
I Saša Aćić, direktor Unije poslodavaca Republike Srpske, za BUKU naglašava hitnost reforme javne uprave, posebno u kontekstu viška radnika u javnom sektoru. Aćić ističe važnost digitalizacije i uvođenja transparentnih principa u rad uprave, kako bi se poboljšala kvaliteta usluga i smanjili troškovi. Cilj je povećati integritet države i smanjiti fiskalna opterećenja, neformalnu ekonomiju i korupciju.
“Efikasnije mjerenje rada državnih službenika dovest će do boljih usluga i omogućiti boljim radnicima veće plate”, kaže Aćić. Kako bi se riješio problem nedostatka radne snage, Unija poslodavaca predlaže angažovanje radnika iz javnog sektora u privredi, kroz stimulativne programe podrške. “Ovo bi ublažilo negativne efekte smanjenja ponude radne snage i iskoristilo potencijal domaće radne snage,” zaključuje Aćić.
Da viška radnika ima svojevremeno je tvrdio i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
Prisjetimo se samo potrage za ‘neradnicima’ u javnom sektoru, koju je pompezno najavio upravo Dodik u juanuaru prošle godine.
Ovo čak i nije bilo rješavanje ogromnog viška zaposlenih u javnim institucijama, već samo onih koji su u radnom odnosu, a ne dolaze na posao.
Mjesec dana kasnije, premijer Radovan Višković saopštio je da je bez posla ostalo prvih dvadeset radnika.
Spomenuta su i imena institucija gdje su bili zaposleni- Ministarstvo za naučno-tehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo RS, Pošte Srpske, RiTE Ugljevik, RiTE Gacko, Elektro Bijeljine, HE na Drini i Elektrokrajina Banjaluka.
Nakon toga, uslijedio je samo jedan otkaz zbog nedolaska na posao, i to u Ministarstvu za naučno-tehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo Republike Srpske.
Obećani spiskovi nikada nisu objavljeni. I to je u suštini bilo sve.
Narodna poslanica Zaga Grahovac nije iznenađena ni činjenicom da nema otkaza, ali ni konstantnim ‘uhljebljavanjem’ u javni sektor.
“Najave otkaza u javnom sektoru klasična su urbana legenda, jer sve što do sada znamo o tome je da su se otkazi navodno dogodili stvarnim osobama koje su bile zaposlene u određenim javnim preduzećima, između ostalih i jednoj osobi koja je radila u Ministarstvu za visoko tehnološki razvoj. Premijer Višković najprije je obećao da će izaći sa spiskovima “neradnika”, kasnije da to nije moguće zbog zaštite ličnih podataka i na tome se sve završilo. Javnost nije dalje obavještavana o ovom procesu, a najvjerovatnije da do najavljenih otkaza nije ni došlo, jer su takozvani “neradnici” mahom njihove stranačke pristalice i, ako bi se svi oni stvarno otpustili, režim bi naredne izbore izgubio, a to im nije u interesu”, ističe Grahovac, navodeći kako smo i od generalnog direktora ERS-a Luke Petrovića čuli da ima osoba koje rade u Njemačkoj ili Novom Zelandu, a primaju platu iz RITE Gacko, što, ističe, pokazuje da oni dobro znaju ko su ” neradnici” i obračun sa ovim pojavama bi bio jednostavan ako bi za to bilo volje. Pravo je čudo, zaključuje, kako uopšte uspijevamo da isfinansiramo sva ta nepostojeća radna mjesta, zbog kojih ljudi koji stvarno rade imaju veoma niske plate.
U svakom slučaju, brojke su nemilosrdne: više od polovine zaposlenih, preko 400.000 ljudi, našlo je utočište u javnom sektoru, dok privatni sektor vapi za radnicima.
I tako je već godinama.
Jedino rješenje je reforma javne uprave, ali ona stoji poput pijanca na rubu trotoara – zna da mora promijeniti svoj put, ali svaki korak naprijed mu se čini kao korak unatrag.
A svaki izgubljeni korak znači sve manje vremena za bezbolnu tranziciju.