– Ignorisanje crvene potjernice povezane s zločinima počinjenim nad stanovnicima Gaze i humanitarnim radnicima predstavljalo bi kontroverzan politički stav, onaj koji bi vlade teško opravdale pred biračima i šire gledano globalnom zajednicom
ISTANBUL (AA) – Nakon istrage koju je Glavno javno tužilaštvo u Istanbulu pokrenulo protiv izraelskih zvaničnika 7. novembra 2025. godine, rezultirajuća optužnica je prihvaćena i podignuta je krivična tužba protiv 35 pojedinaca, uključujući izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, pred 11. Visokim krivičnim sudom u Istanbulu. Za optužene su sada izdati nalozi za hapšenje.
Pored toga, na inicijativu nadležnih ministarstava, podnesen je zahtjev za izdavanje Interpolove crvene potjernice protiv optuženih Netanyahua i Afeka Moskovitcha. U svjetlu ovih dešavanja, od suštinske je važnosti razumjeti šta crvena potjernica podrazumijeva, kako se provodi i koje su njene potencijalne implikacije.
– Šta je crvena potjernica?
Interpol, zvanično Međunarodna organizacija kriminalističke policije, međuvladino je tijelo koje trenutno čini 196 država članica. On olakšava saradnju između policijskih snaga širom svijeta, koordinira razmjenu obavještajnih podataka o zločinima i osumnjičenima te pruža operativnu podršku.
Kao dio ovog okvira saradnje, crvena potjernica služi kao zvanični zahtjev organima za provođenje zakona širom svijeta da lociraju i privremeno uhapse pojedinca do izručenja, predaje ili slične pravne akcije. Što je od ključne važnosti, crvena potjernica se zasniva na važećem nacionalnom nalogu za hapšenje ili sudskom nalogu koji su izdali pravosudni organi države podnosioca zahtjeva, ali sama po sebi ne predstavlja međunarodni nalog za hapšenje.
Podnošenje zahtjeva za crvenu potjernicu Interpolu predstavlja početak procesa. Svaki zahtjev prolazi preliminarnu provjeru od strane specijalizovane jedinice Interpola kako bi se osiguralo strogo poštovanje regulatornog okvira ove organizacije. Na primjer, Član 3. Ustava ICPO-INTERPOL-a izričito nalaže: „Strogo je zabranjeno Organizaciji da poduzima bilo kakve intervencije ili aktivnosti političkog, vojnog, vjerskog ili rasnog karaktera.“
Operativno, Interpol zadržava pravo da odbije zahtjev klasifikujući ga kao „politički“. Međutim, s obzirom na već postojeći nalog za hapšenje koji je za Netanyahuom izdao Međunarodni krivični sud (ICC), Interpolovo odbijanje zahtjeva Turske neizbježno bi izazvalo duboke kontroverze. Odbijanje utemeljeno na navodnoj „političkoj prirodi“ zahtjeva paradoxalno bi se moglo protumačiti kao izuzetno politiziran čin sam po sebi.
Nadalje, ukoliko bi Interpol odobrio zahtjev i izdao crvenu potjernicu, do izražaja dolazi strukturno ograničenje sistema. Interpol ne posjeduje direktne izvršne ovlasti nad agencijama za provođenje zakona država članica, niti može provoditi nezavisne operacije unutar suverenih jurisdikcija. U konačnici, provođenje crvene potjernice u potpunosti ovisi o spremnosti države članice da sarađuje u okviru vlastitih domaćih zakona. Bez takve dobrovoljne saradnje, efikasno hapšenje ciljane osobe praktično ostaje nedostižno.
– Preporuka visokog prioriteta
U svojoj suštini, Interpolova crvena potjernica funkcioniše kao preporuka visokog prioriteta. Iako je njen primarni cilj unapređenje međunarodne policijske saradnje, Ustav Interpola nalaže da država članica ne snosi nikakvu međunarodno-pravnu odgovornost ukoliko ne uhapsi ciljanu osobu. To ovaj okvir ne čini neefikasnim, jer države članice općenito nastoje ispoštovati ove potjernice, ali naglašava ključnu razliku u obavezujućem autoritetu između Interpola i Međunarodnog krivičnog suda.
Rimski statut zakonski obavezuje države potpisnice da izvršavaju naloge za hapšenje ICC-a, a nepostupanje predstavlja zvanično kršenje ugovora. Precedenat za ovo dogodio se kada je Netanyahu, uprkos aktivnom nalogu ICC-a, posjetio Mađarsku, potpisnicu Rimskog statuta, od 3. do 6. aprila 2025. godine, a da nije bio priveden. Shodno tome, 24. jula te godine, ICC je presudio da je Mađarska prekršila statut. Arhitektura ICC-a ne ostavlja prostor za nacionalno diskrecijsko pravo; države članice se ne mogu zaklanjati iza domaćeg zakonodavstva ili alternativnih izgovora kako bi izbjegle izvršenje. Nasuprot tome, sistem Interpola se u potpunosti oslanja na suvereno pravo i domaće pravne okvire svojih država članica. Zemlje mogu legitimno odbiti hapšenje, pozivajući se na unutrašnje zakone ili strateške interese. Kada se to dogodi, Interpol nema mehanizam za nametanje sankcija niti za proglašenje zvaničnog kršenja.
– Geopolitička težina crvene potjernice
Međutim, otpisivanje crvene potjernice kao čisto simbolične predstave bilo bi strateški pogrešna procjena. Njeno izdavanje donosi prijetnju hapšenjem u 196 zemalja članica, trenutno pretvarajući rutinska međunarodna putovanja u poduhvat visokog rizika. Ako bude odobrena, Netanyahu i Moskovitch bi bili primorani da se kreću kroz ovo pravno minsko polje prije ulaska u bilo koju jurisdikciju Interpola.
Slična dinamika već se odvija u vezi s ICC-om. Trenutno Netanyahuov avion aktivno izbjegava zračni prostor zemalja potpisnica Rimskog statuta, osim ako unaprijed nisu osigurane izričite garancije imuniteta. Njegova posjeta Mađarskoj realizovana je samo zato što je Orbanova vlada pružila konkretna uvjeravanja protiv njegovog privođenja. Inicijativa Turske za izdavanje crvene potjernice nametnula bi identična ograničenja, znatno sužavajući njegove buduće diplomatske itinerare. Svaka takva posjeta, baš kao i incident u Mađarskoj, neizbježno bi izazvala političke i diplomatske oluje.
Nadalje, unutrašnje i međunarodne političke posljedice po bilo koju zemlju domaćina ne smiju se potcijeniti. Ignorisanje crvene potjernice povezane s zločinima počinjenim nad stanovnicima Gaze i humanitarnim radnicima predstavljalo bi izuzetno kontroverzan politički stav, onaj koji bi vlade teško opravdale kako pred svojim biračima, tako i pred šire definisanom globalnom zajednicom. Pored ovog negativnog odgovora javnosti, države članice koje odbiju primijeniti potjernicu morale bi pretrpjeti i geopolitičku cijenu direktnog diplomatskog prekida odnosa s Turskom.
Ali Osman Karaoglu je vanredni profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Yalova u sjeverozapadnoj Turskoj.
*Stavovi izneseni u ovom članku pripadaju autoru i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Anadolu Agency.