Vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević ocijenio je da česti politički kontakti predsjednika SNSD-a Milorada Dodika sa Rusijom i Sjedinjenim Američkim Državama predstavljaju prije svega pokušaj političkog pozicioniranja, a ne dokaz posebne diplomatske snage Republike Srpske ili Bosne i Hercegovine.
Gostujući u Buka podcastu, Kovačević je komentarisao Dodikove nedavne susrete i posjete, od odlazaka u Moskvu i razgovora sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom do kontakata sa predstavnicima administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Na pitanje da li je riječ o vrhunskoj diplomatiji ili političkom pragmatizmu usmjerenom na očuvanje političkog opstanka, Kovačević je odgovorio da iza takvih poteza vidi prije svega političku poruku.
„S obzirom na to da su finansijski resursi koje Rusija namjenjuje Balkanu neznatni, mislim da je više riječ o gestama kojima ti ljudi žele pokazati da su nezavisni politički igrači i da ne pristaju, pod navodnicima, na diktat Zapada. Ne mislim da time čine dobro ljudima koje predstavljaju“, rekao je Kovačević.
Prema njegovom mišljenju, problem nije samo u kontaktima sa Rusijom, već u činjenici da Bosna i Hercegovina formalno teži članstvu u Evropskoj uniji, dok pojedini politički akteri istovremeno vode politiku koja često izaziva dodatne nesporazume sa evropskim partnerima.
„Ako je interes Bosne i Hercegovine da uđe u Evropsku uniju, onda bi bilo razumljivo da se takvi politički kontakti sa Rusijom i Kinom na neki način rasprave među saveznicima kojima želimo pripadati“, naveo je on.
Kovačević je posebno kritičan bio prema načinu na koji aktuelna američka administracija vodi vanjsku politiku, ocjenjujući da se ona sve više zasniva na kratkoročnim interesima i pojedinačnim političkim dogovorima.
„Ja ću upotrijebiti jednu tešku riječ, ali mislim da je primjerena. Vanjsku politiku Trumpove administracije obilježava šarlatanstvo“, rekao je Kovačević.
On smatra da se upravo zbog takvog pristupa danas mogu vidjeti naizgled kontradiktorne poruke koje iz Vašingtona stižu prema različitim političkim akterima u Bosni i Hercegovini.
„U američkoj administraciji lobiraju i Dodik i službena vlast Bosne i Hercegovine. Iz američke administracije stižu pozitivni odgovori i na zahtjeve jednih i na zahtjeve drugih, što znači da ta politika nije zasnovana ni na kakvoj jasnoj strategiji nego je u potpunosti svedena na transakcijsku politiku“, istakao je.
Kao najveću opasnost za Bosnu i Hercegovinu Kovačević vidi mogućnost da domaći politički akteri postanu sredstvo za ostvarivanje interesa velikih sila.
„Malim državama se ne može u potpunosti izbjeći uticaj velikih sila, ali se može izbjeći da postanu puka moneta za potkusurivanje. To je moguće samo ako same definišu svoje interese i zajedničku strategiju“, zaključio je Kovačević.