Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je epidemiju ebole uzrokovane Bundibugyo virusom u Demokratskoj Republici Kongo i Ugandi javnozdravstvenom hitnom situacijom od međunarodnog značaja. Ipak, kako je definisano Međunarodnim zdravstvenim propisima (IHR 2005), ova situacija trenutno ne ispunjava kriterijume za proglašenje pandemije.
Iako je virus ebole prvi put identifikovan još 1976. godine i od tada je u Africi uspješno suzbijeno više pojedinačnih epidemija, pojava novog žarišta zahtijeva maksimalan oprez, naročito zbog činjenice da za ovaj specifični (Bundibugyo) tip virusa ne postoji licencirana vakcina niti specifičan lijek.
Kako se prenosi ebola?
Prirodni domaćini ovog opasnog virusa su voćni slijepi miševi. Virus u ljudsku populaciju ulazi bliskim kontaktom sa krvlju, sekretima, organima ili drugim tjelesnim tečnostima zaraženih ili uginulih životinja (poput antilopa, majmuna i slijepih miševa).
Kada se nađe među ljudima, virus se dalje širi direktnim kontaktom (kroz oštećenu kožu ili sluzokožu) sa:
- Krvlju i tjelesnim tečnostima (izmet, povraćeni sadržaj itd.) osobe koja je bolesna ili je preminula od ebole.
- Predmetima ili površinama koje su kontaminirane ovim tečnostima.
Važna napomena o zaraznosti: Ljudi postaju zarazni tek kada se pojave prvi simptomi i ostaju zarazni sve dok njihova krv sadrži virus. Poseban izazov predstavlja činjenica da se virus dugo zadržava u sjemenoj tečnosti, pa rizik od seksualnog prenosa postoji dugo nakon oporavka pacijenta.
U povišenom riziku su zdravstveni radnici i njegovatelji, zbog čega je striktna primjena mjera zaštite od presudnog značaja, kao i izbjegavanje tradicionalnih pogrebnih običaja koji uključuju direktan kontakt sa tijelom preminulih.
Koji su simptomi bolesti?
Period inkubacije (vrijeme od infekcije do pojave prvih simptoma) varira od 2 do 21 dan.
Simptomi se razvijaju u fazama:
- Rana (nespecifična) faza: Groznica, umor, malaksalost, bolovi u mišićima, glavobolja i bol u grlu (simptomi koji lako mogu podsjećati na gripu ili druge uobičajene viruse).
- Progresivna faza: Povraćanje, dijareja, bol u stomaku, osip, te poremećaj rada bubrega i jetre.
- Kasna faza: Suprotno čestom mišljenju da je krvarenje prvi znak, ono se javlja kasnije. Pacijenti mogu razviti unutrašnja i spoljašnja krvarenja (iz nosa, desni, krv u povraćanom sadržaju ili stolici). Takođe, uticaj na centralni nervni sistem može uzrokovati konfuziju, razdražljivost i agresiju.
Koliki je rizik za stanovnike Evrope?
Evropski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) procjenjuje da je vjerovatnoća infekcije za građane Evropske unije i regiona izuzetno niska. Čak i za naše građane koji trenutno borave ili putuju u provinciju Ituri (DR Kongo), rizik se ocjenjuje kao nizak. Vjerovatnoća unosa virusa i njegovog sekundarnog prenosa unutar Evrope je minimalna.
Savjeti za putnike: Odložite putovanja koja nisu neophodna
Epidemiolozi savjetuju građanima da do daljnjeg odlože sva putovanja u ugrožena područja Demokratske Republike Kongo i Ugande, osim u slučajevima kada je to neizbježno.
Ukoliko morate putovati, striktno se pridržavajte sljedećih pravila:
- Izbjegavajte kontakt sa osobama koje imaju simptome.
- Izbjegavajte kontakt sa krvlju, tjelesnim tečnostima i kontaminiranim predmetima.
- Ne dolazite u kontakt sa divljim životinjama i izbjegavajte mjesta poput pećina.
- Redovno i temeljno perite i dezinfikujte ruke.
Šta ako se vraćate iz ugroženog područja?
Iako se na izlazima iz pogođenih zemalja sprovode rigorozni skrining pregledi, simptomi se mogu javiti naknadno.
Ukoliko ste boravili u DR Kongo ili Ugandi i unutar tri sedmice (21 dan) od povratka razvijete bilo koji od navedenih simptoma (groznica, malaksalost, stomačne tegobe), potrebno je da se hitno javite najbližoj zdravstvenoj službi telefonom. Veoma je važno odmah naglasiti gdje ste putovali kako bi ljekari preduzeli adekvatne mjere.
Epidemiolozi umiruju javnost i napominju da pojava simptoma ne znači automatski ebolu, jer ovi znaci mogu pratiti mnoge druge, znatno češće infekcije na našim prostorima, ali je diferencijalna dijagnostika u ovom slučaju ključna za eliminaciju svakog rizika, piše Institut za javno zdravstvo RS.