Sunce možda krije ostatke jednog od najdramatičnijih događaja u ranoj istoriji Sunčevog sistema. Nova studija sugeriše da je naša zvijezda prije više milijardi godina mogla progutati planetu nekoliko puta veću od Zemlje, a da bi hemijski tragovi tog događaja i danas mogli biti sačuvani duboko u Sunčevoj unutrašnjosti.
Istraživači sa Univerziteta Ege u Turskoj modelirali su različite scenarije evolucije Sunca i došli do zanimljivog zaključka: podaci o današnjoj strukturi Sunca najbolje se uklapaju u mogućnost da je mlada zvijezda progutala planetu mase između pet i deset Zemalja – odnosno svijet tipa Superzemlja, piše Space
Trag možda još postoji u Sunčevoj unutrašnjosti
Prema istraživačima, takav događaj mogao bi objasniti neke dugogodišnje nedoumice između standardnih modela Sunčeve unutrašnjosti i stvarnih posmatranja.
Posebno su zanimljive razlike u dubini Sunčeve konvektivne zone, strukturi brzine zvuka ispod nje, kao i neobično mala količina litijuma na površini Sunca.
„Naša nova studija sugeriše da je planeta nekoliko puta masivnija od Zemlje možda pala u mlado Sunce i ostavila trajni hemijski trag duboko u njemu“, rekao je istraživač Mutlu Jildiz.
Ideja nije potpuno nova. Astronomi su i ranije razmatrali mogućnost da su se u unutrašnjem dijelu mladog Sunčevog sistema formirale Superzemlje koje su kasnije, zbog gravitacionih interakcija i kretanja kroz protoplanetarni disk, migrirale prema Suncu.
Takav scenario mogao bi ponuditi i odgovor na pitanje zašto danas u Sunčevom sistemu nema planete tipa Superzemlja, iako su takvi svjetovi veoma česti u drugim planetarnim sistemima.
Kako je planeta mogla završiti u Suncu?
Prije nego što su se formirale današnje planete, Sunce je bilo okruženo velikim diskom gasa i prašine. U tom materijalu nastajali su planetarni embrioni, a njihova gravitaciona interakcija sa okolnim materijalom mogla je mijenjati njihove orbite.
U određenim okolnostima planeta bi mogla početi da se približava zvijezdi.
Ako bi njena putanja nastavila da se smanjuje, konačni ishod mogao je biti sudar sa mladim Suncem i njeno djelimično ili potpuno apsorbovanje.
Istraživači su upravo takve scenarije pokušali da simuliraju pomoću modela zvjezdane evolucije.
Rezultat je bio posebno zanimljiv: modeli su se najbolje uklopili sa scenarijem u kojem je Sunce progutalo tijelo mase između pet i deset Zemalja.
„Nismo očekivali da će se proračuni usmjeriti na tako specifičan opseg mase Superzemlje“, rekao je Jildiz.
Da li je to zaista riješilo misteriju?
Ne još.
Ovo istraživanje ne predstavlja dokaz da je Sunce zaista progutalo planetu. Zaključak se trenutno zasniva na računarskim modelima i pokušaju da se objasne određene osobine naše zvijezde koje standardni modeli ne objašnjavaju savršeno.
Postoji i mogućnost da su razlike u unutrašnjoj strukturi Sunca i količini litijuma posljedica nekog drugog procesa.
Zanimljivo je i to što model ne zahtijeva nužno da je planeta potpuno nestala u Suncu. Dio materijala mogao je biti drugačije raspoređen tokom procesa.
Zbog toga istraživači sada žele da utvrde postoji li način da se predviđeni hemijski ili strukturni „otisak“ takvog događaja nezavisno detektuje.
„Kosmički kanibalizam“ možda nije rijedak
Ako se hipoteza potvrdi, Sunce ne bi bilo izuzetak.
Astronomi su već pronašli brojne dokaze da zvijezde mogu progutati planete. Kako se zvijezde razvijaju, njihove orbite i planetarni sistemi mogu postati nestabilni, pa pojedini svjetovi mogu završiti unutar svojih zvijezda.
U slučaju Sunca, međutim, eventualno gutanje Superzemlje dogodilo bi se veoma davno – dok je Sunčev sistem još bio u fazi formiranja.
Zato je najzanimljivije pitanje upravo ono koje sada postavljaju istraživači: ako je Sunce zaista progutalo planetu, da li njeni ostaci još uvijek postoje negdje duboko u zvijezdi?
Odgovor na to pitanje mogao bi pomoći naučnicima da bolje razumiju kako je nastao naš planetarni sistem – i zašto izgleda upravo ovako kakav danas poznajemo.