Nezadovoljstvo stanjem u školama, rastom troškova života i radom vlasti preraslo je u širok protestni pokret. Dok se građani suočavaju sa prizorima zapaljenih automobila i opljačkanih prodavnica, političke stranke međusobno se optužuju za eskalaciju krize.
Francuska se suočava sa ozbiljnom krizom nakon što su masovni protesti protiv vlasti prerasli u nasilne sukobe, paljenje objekata i pljačke u više gradova. Dok se posljedice nereda još saniraju, politički vrh pokušava da pronađe odgovor na nezadovoljstvo koje se sedmicama širilo među učenicima, radnicima i drugim građanima.
Iza protesta stoji više razloga – od nezadovoljstva stanjem u obrazovanju i pada životnog standarda do rasta cijena goriva i sve izraženijeg nepovjerenja u institucije. Dio demonstracija obilježili su i sukobi sa policijom, dok su pojedine grupe iskoristile okupljanja za razbijanje i pljačkanje objekata.
Više od pola miliona ljudi na ulicama
Prema podacima francuskog Ministarstva unutrašnjih poslova, na protestima održanim u subotu učestvovalo je više od 500.000 ljudi u 110 gradova. Sindikat CGT iznio je procjenu da se na ulicama okupilo čak 800.000 demonstranata.
Iako je većina skupova, prema navodima iz dostavljenog izvještaja, protekla mirno, u pojedinim gradovima zabilježeni su ozbiljni incidenti. Oko 1.500 prodavnica i poslovnih prostora navodno je demolirano ili opljačkano.
U Limogesu je požar gotovo uništio staru gradsku vijećnicu, zgradu koja je postojala 143 godine. U Marseju su maskirani demonstranti upali u prostorije lokalnih vlasti i oštetili bistu Marianne, simbola Francuske Republike.
Prema istom izvještaju, u sukobima je povrijeđeno više od 600 policajaca, među kojima je sedam zadobilo teške povrede, dok je oko 2.000 ljudi uhapšeno. Jedan demonstrant u Parizu preminuo je od srčanog udara.
Predsjednik Emmanuel Macron odbio je ostavku ministra unutrašnjih poslova Laurenta Nuneza, uz obrazloženje da je važno očuvati kontinuitet rukovođenja bezbjednosnim strukturama. Istovremeno je upozorio da bi vlasti mogle posegnuti i za zabranom protesta ukoliko se nasilje nastavi.
Od nezadovoljstva u školama do uličnih sukoba
Protestni talas, prema tekstu koji si dostavila, počeo je u septembru, kada su srednjoškolci izašli na ulice zbog sve lošijih uslova u obrazovanju.
Učenici ukazuju na dotrajale školske objekte, pretrpane učionice, preopterećene rasporede i nedostatak nastavnika i drugog osoblja. Među njihovim zahtjevima je i ukidanje državnih digitalnih platformi za upis na fakultete, za koje smatraju da su nepravedne i previše selektivne.
Protesti su se proširili na veliki broj škola, od kojih su neke blokirane, dok su pojedini objekti oštećeni u požarima i drugim incidentima. Prema navodima iz dostavljenog izvještaja, najmanje 24 škole pretrpjele su požar ili ozbiljnija oštećenja.
Nezadovoljstvo mladih dodatno je pojačano optužbama na račun policije zbog načina na koji je reagovala na demonstracije. Istražni organi, kako se navodi, provjeravaju 34 slučaja mogućeg prekoračenja policijskih ovlašćenja.
Među incidentima koji su izazvali posebnu pažnju su teško povređivanje petnaestogodišnjaka, kojem je navodno eksplozivna policijska naprava raznijela lijevu šaku, i četrnaestogodišnjaka koji je teško osakaćen nakon što je pogođen patronom suzavca iz neposredne blizine.
Takvi slučajevi dodatno su produbili nepovjerenje dijela demonstranata u policiju i državne institucije.
Radnici, poljoprivrednici i građanske inicijative pridružili se protestima
Tokom oktobra protesti su prerasli okvire školskog pokreta. Učenicima su se pridružili sindikati, ekološke organizacije i različite građanske inicijative, a zahtjevi su prošireni na ekonomska i socijalna pitanja.
Građane posebno pogađaju rast životnih troškova i cijena goriva, dok su poljoprivrednici nezadovoljni povećanjem troškova proizvodnje. U izvještaju se rast cijena energenata povezuje i sa ratom u Iranu.
Ponovo su se aktivirale i grupe povezane sa pokretom Žutih prsluka, koji je ranije organizovao masovne proteste i blokade saobraćajnica širom Francuske.
Političke stranke sa ljevice pokušavaju da iskoriste nezadovoljstvo građana kako bi pojačale pritisak na Macronovu vlast. Zbog širine protesta i učešća mladih, u javnosti se ponovo povlače paralele sa studentskim nemirima iz 1968. godine, koji su ostavili dubok trag u francuskoj politici i društvu.
Vlast i opozicija međusobno se optužuju
Nasilje na ulicama otvorilo je i novi front političkog sukoba. Predstavnici vlasti optužuju radikalnu ljevicu, posebno stranku Nepokorena Francuska, da podstiče sukobe i doprinosi širenju nepovjerenja prema državnim institucijama.
Premijer Sébastien Lecornu optužio je političke protivnike da podstiču mlade na sukobe sa policijom, dok je za najteže incidente okrivio ekstremno lijeve anarhističke grupe.
Lider Nepokorene Francuske Jean-Luc Mélenchon odbacio je takve optužbe i odgovornost prebacio na vladu. Prema njegovim tvrdnjama, vlast svojim potezima i nesposobnošću doprinosi haosu, a krizu bi mogla koristiti i kao opravdanje za uvođenje strožih mjera i skretanje pažnje sa problema javnih finansija.
Sukob između vlasti i opozicije dodatno komplikuje pokušaje da se pronađe odgovor na nezadovoljstvo koje se proširilo izvan prvobitnih zahtjeva učenika.
Ekonomska kriza i rast podrške krajnjoj desnici
Francuska, kao druga najveća ekonomija Evropske unije, suočava se i sa ozbiljnim fiskalnim pritiscima. Vlada pokušava da u parlamentu obezbijedi podršku za budžet koji predviđa smanjenje potrošnje i mjere štednje, ali takvi planovi izazivaju dodatno nezadovoljstvo.
U takvoj atmosferi politički profit pokušava da ostvari i krajnja desnica, predvođena Marine Le Pen. Prema anketama navedenim u izvornom tekstu, ona se izdvaja kao jedna od glavnih favoritkinja na predsjedničkim izborima koji bi trebalo da budu održani narednog proljeća.
Francuska se tako našla pred višestrukim izazovom: kako zaustaviti nasilje, odgovoriti na opravdano nezadovoljstvo dijela stanovništva i spriječiti da duboka socijalna kriza preraste u još ozbiljniju političku nestabilnost.