Imaju li stručnjaci odgovor na brige svih građana – kako se ugrijati naredne zime i koliko će ih to koštati u vrijeme kada brojnima i obskrba osnovnim životnim namirnicama postaje upitna?
“Pelet kao suho zlato”, pišu već danima bh. građani o cijeni ovog energenta. Osim što prijeti dodatni rast njegove cijene, prijeti i nestašica ukoliko bh. vlasti ne zabrane izvoz.
Cijena peleta je, navodi sekretar Udruženja šumarstva i drvne industrije Privredne komore FBIH Mirsad Hubanić, porasla za blizu sto posto. Za ovakve iznose ne vidi nikakvo opravdanje.
“Radnicima u tim fabrikama nisu porasle plate, cijena sirovine koja ima najveće učešće – drvo, porasla je između deset i petnaest posto. Nešto tu ne štima, nemam riječi da objasnim to povećanje”, saopštio je gost N1.
Ideju o zabrani izvoza oblovine vidi kao opravdanu.
“Ukoliko su i druge države stavile zabranu na izvoz, oči i uši bi bile okrenute prema Bosni i Hercegovini. U tom slučaju me strah da bi maltene pola Evrope krenulo u BiH u kupovinu ove sirovine, što bi dovelo do destrukcije naših šumskih bogatstava. Vijeće ministara BiH najavljuje odluku o zabrani, malo ćemo odahnuti jer je prijetila velika opasnost da izgubimo ogromne količine sirovine”, pojašnjava Hubanić.
Šta će biti najviše isplativo na zimu – drvo, pelet, struja ili plin?
Cijene ne brinu samo one koji se brinu na pelet.
“Historijski je dokazano da ako poraste cijena nafte, to će uzročno-posljedično djelovati i na cijene svih ostalih energenata – uključujući i gas i električnu energiju”, govori predsjednik sekcije inžinjera mašinstva FBIH Nihad Harbaš.
Sa peletom u BiH postoji i poseban problem koji se ignorisao godinama.
“Što se tiče peleta, infrastruktura i resursi nisu pratili razvoj tržišta. To sada znači da je potražnja velika, a ponuda se nije proširila – samim tim to znači rast cijena”, priča Harbaš.
S druge strane, podcrtava kako građani sebi ne smiju dozvoliti da se griju na struju.
“Bolje je da oni koji proizvode struju daju poticaje za pelet ili druge energente, a tu struju izvoze na međunarodno tržišta. Nemoguće je i očekivati da svi pređemo na struju u urbanim sredinama, to bi prouzrokovalo brojne probleme sa elektroenergetskom mrežom”, pojasnio je Harbaš.
Ono o čemu treba razmišljati jeste smanjenje potreba kroz mjere energetske efikasnosti.
“Njih ima od nultih investicija do nekoliko stotina, postoje i podsticaji – od utopljavanja objekata, zamjene prozora, efikasnije korištenje električne energije, poput toplotnih dizalica ili pumpi gdje treba malo veća investicija na početku ali kasnije se isplati”, naveo je sagovornik N1.
Najavljuje kako možemo očekivati i daljnji blagi rast cijena, pa predlaže stvaranje robnih rezervi.
“Ukoliko ih ne bude, desit će se ono što je porazno – vraćanje ljudi grijanju na ugalj, gume i ostalo”, dodao je.
Mnogima sad već ni centralno grijanje nije isplativo, a Harbaš ne preporučuje skidanje sa ovog sistema.
“Što se tiče isplativosti – onda definitivno preporučujem dizalicu topline. Zahtjeva veću investiciju na početku, ali daje tri do četiri puta efikasnije korištenje struje za proizvodnju toplotne, ali i rashladne energije”, tvrdi predsjednik sekcije inžinjera mašinstva FBIH, piše N1