Aleksandra Štrbac, psihologinja iz Udruženja Zdravo da ste iz Banjaluke, povodom slučaja tuče maloljetnika koji je šokirao javnost rekla je da će se ovakve situacije uvijek dešavati, jer ne postoji društvo koje je u potpunosti lišeno nasilja, ali zato moramo i možemo raditi na tome da učimo djecu kako da nasilja bude što manje.
“Ono što smo posijali to i žanjemo. Mnogo se toga može reći o vršnjačkom nasilju, kao što i govorimo kada se dešavaju ovakvi dramatični slučajevi, a ovaj nije prvi niti će, na žalost, biti posljednji. Period adolescencije, u kojem se nalaze djeca koja su žrtve nasilja u ovom slučaju, a žrtve su svi pa i oni koji su to samo posmatrali, je prepun izazova sa kojima se djeca suočavaju i tada se nalaze u posebno osjetljivom periodu u kojem im je potrebno puno podrške, a nemaju je”, rekla je za BUKU Aleksandra Kukoljac.
Ona dodaje da je to period u kojem djeca "vježbaju" svoje bivanje u društvu, pronalaze mjesto u njemu, doživljavaju nove intenzivne emocije i ne znaju kako da se nose sa tim novim situacijama, iz prostog razloga što nikada u njima nisu bili.
“U isto vrijeme, nemaju dovoljno podrške odraslih, na raspolaganju su im nova ‘sredstva komunikacije’ koja samo guše komunikaciju i veoma lako dovode djecu u sukobe, nasilje, ponašanje koje je lišeno odgovornosti i empatije. Djeca su ovdje najmanje kriva a na žalost najviše ispaštaju, jer žive u razno-raznim eksperimentima u koje smo ih stavili, a i sebe sa njima, bez imalo promišljanja o tome kakve posljedice to ima. Kompletno naše društvo ne može skoro očekivati da se ovakve svari prestanu dešavati, jer je tolerancija na nasilje jako visoka i nasilje i sila se koriste kao sasvim prihvatljiv način napredovanja u životu, rješavanja sukoba i problema. Jako sam žalosna zbog svih generacija i generacija djece koja nam rastu u takvoj atmosferi i sistemu vrijednosti jer nam to neće donijeti ni sigurniju ni zdraviju budućnost”, kaže Aleksandra.
Dodaju da svi faktori koji utiču na socijalizaciju djece moraju sinhrono da djeluju i da imaju iste vrijednosti da bi smo imali što manje ovakvih slučajeva, a to na žalost nije slučaj trenutno, ni kod nas a ni globalno.
“Ovakve situacije će se uvijek dešavati jer ne postoji društvo koje je u potpunosti lišeno nasilja, ali zato moramo i možemo raditi na tome da učimo djecu kako da nasilja bude što manje. To znači da je potrebno i u kući i u školi, a i putem medija, učiti djecu nenasilju, saradnji, empatiji, solidarnosti. Veoma je čest uzrok vršnjačkog nasilja diskriminacija medju djecom po raznim osnovama, potrebno je djecu učiti da nasilje ne smiju da trpe, da su zakonom zaštićeni od njega i da je društvo dužno da sanira posljedice na djecu kada se ono desi”, pojašnjava.
Ističe da smo mi kao društvo dužni obezbjediti mehanizme koji djecu osnažuju, štite i rehabilituju od nasilja.
“Ovo bi značilo i da im nudimo takve modele ponašanja, opet ponavljam i u kući i u školi i u medijima i cijelom društvu, jer nema smisla jedno govoriti a u realnosti danas morate slati dijete u drugu sobu kad dnevnik gledate ako mu želite dobro. Sve dok ne izrastemo u društvo u kojem su nenasilje i prava na zaštitu i zdrav razvoj prioritet svih prioriteta i društvena vrijednost nad vrijednostima, sve ostale akcije će imati samo ograničeno djelovanje”, objašnjava Aleksandra.
KO JE ODGOVORAN?
Na pitanje ko snosi odgovornost i koji je najbolji način da se ovakvo ponašanje sankcioniše Aleksandra kaže da odgovornost snosimo svi, kao društvo sa svim svojim institucijama, pa sve do porodice i same djece koja su učestvovala u ovom događaju, i svi treba da preuzmemo tu svoju odgovornost i ne pravimo se ludi i prebacujemo je jedni na druge.
“Metode sankcionisanja su kod nas ništa drugo nego produbljavanje agonije: veliki broj roditelja će kazniti dijete koje se ponaša agresivno ili nasilno – batinama!, u školi će dobiti u najboljem slučaju smanjeno vladanje ili će ga prebaciti u drugu školu da se riješe problema i samo obilježiti i dodatno traumatizovati dijete koje već ima problema sa ponašanjem tako što ga guraju u dodatni problem, ako je dijete stariji maloljetnik može imati sankcije koje propisuje zakon i tu ulazi u sferu ‘delinkvencije’ koja ga obilježava zauvijek….i tu negdje iscrpljujemo sankcije i dovoljno je da to ovako poredate pa bude očigledno da su one kontraproduktivne”, rekla je Aleksandra.
Ona dodaje da sankcije nisu rješenje problema i to rješenje ne može biti univerzalno jer se radi o djeci koja su jedinstvene ličnosti i koje žive i razvijaju se u jedinstvenim uslovima.
“Potrebno je tako organizovati i reakciju kada se ovi slučajevi dese, utvrditi stanje za svu djecu koja su učestvovala u događaju, i za žrtvu i za počinioce, uvidjeti razloge, djelovati pedagoški i razvojno, a ne gurati djecu u identitete ‘vječite žrtve’ i ‘vječitog nasilnika’. Pedagoška i psihološka nauka, i struka i praksa su dokazale da je ovo najbolji način, a mi sistemski i uporno primjenjujemo ono što se odavno ne preporučuje”, zaključuje psihologinja Aleksandra Štrbac.
SLUČAJ NASILJA
Podsjetimo da je Banjaluku je potresao slučaj tuče više od deset maloljetnika koja se u petak desila u blizini Osnovne škole Ivo Andrić.
Tuča u kojoj je učestvovalo 11 maloljetnika dogovorena je preko društvene mreže Instagram, a u njoj je pretučen petnaestogodišnji učenik OŠ Miloš Crnjanski.
Kako se saznaje tuča je dogovorena između jednog maloljetnika iz škole "Ivo Andrić" i pretučenog učenika devetog razreda OŠ "Miloš Crnjanski", a njima su se nakon završetka prve smjene pridružilo još devet maloljetnika.
Iz policije su na nam potvrdili da su svi učesnici ove tuče identifikovani, a prema maloljetnicima, ali i njihovim roditeljima biće pokrnuti prekršajni postupci.
Vezan tekst: