Centralna svečanost Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini povodom
Kurban-bajrama održana je u Gazi Husrev-begovoj džamiji, a bajram-namaz
je predvodio i hutbu održao reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.
Hutbu reisu-l-uleme Kavazovića prenosimo u cijelosti:
“Hvala Allahu Uzvišenom. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i
oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov
poslanik. On ga je, uistinu, kao milost poslao svjetovima da radosnu
vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.
Mi muslimani jutros obilježavamo prvi dan Kurban bajrama 1438.
hidžretske godine. Veliki je ovo mubarek dan za nas, za svakog muslimana
i muslimanku. Posebno su radosni oni koji su obavili obrede hadža i oni
koji će žrtvovati kurban. Radosni su i oni čija je ruka ispružena, čija
je sreća uslovljena darežljivošću drugih. Danas slave svi svjetovi, jer
se veliča ime Allahovo i jer je ovaj blagdan Njemu posvećen.
Tradicija ovog Bajrama nas povezuje s Ibrahimom, a.s., praocem
vjerovjesnika, neka je na sve njih Allahovih mir i spas. Iako su se
ljudi tokom dugih stoljeća udaljili jedni od drugih, u njima nikada nije
zgasla potreba da se upoznaju, da se susreću i podsjećaju da smo djeca
istih roditelja Adema i Have, neka je na njih Božiji blagoslov.
„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznavali…“.(49:13)
Potreba za susretom s voljenom osobom najbolje se može razumjeti na
brdu Arefat, koje nas podsjeća na susret naših praroditelja nakon izgona
iz Dženneti Adna.
Težnja za susretom je naša potreba da prevladamo samoću i strah od
nepoznatog i potrebu da preživimo surovost života, pomažući jedni
drugima. U tom susretanju ljudi leži i smisao života i vjere. Taj naš
put prati Iblis, l.a. Njegovo sjeme straha, pohlepe i mržnje truje naše
duše i zavađa braću i sestre. Šejtan tako unosi patnju, bol i beznađe
između nas.
Braćo i sestre!
Danas, više nego ikada, čovjeku ne manjka sredstava za život, ali mu
nedostaje vizije i traganja za smislom i zajedničkim ciljevima. Vara nas
prolazni život i umišljenost da možemo vladati onim što nije samo naše
već što pripada svima. Izgubili smo sposobnost da gledamo u cjelovitu
sliku svijeta. Ponašamo se poput Kabila, i iz nas progovara poriv da
drugog učinimo poniženim, pobijeđenim i pokorenim.
Bojimo se slobodnog čovjeka, onoga koji će biti jednak nama, a
različit po vjerovanju, po običaju, po kulturi i tradiciji. Gluhi smo i
slijepi, ne čujemo Božiji zov, veličanstvenu nakanu Božiju da čovjeka
učini slobodnim: „U vjeru nama prisiljavanja.(2:256) Pa zašto ti da
nagoniš ljude da budu vjernici?“ (10:99) „I reci: «Istina dolazi od
Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne
vjeruje!»“ (18:29) „Svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je
Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali On hoće da
vas iskuša u onome što vam daje, zato se natječite ko će više dobra
učiniti.“ (5:48)
Braćo i sestre!
Smisao ljudskog postojanja je u služenju Bogu, kako kaže Kur'an, u
natjecanju u dobru. To je šansa našeg društva i naše domovine. Vrijeme
je da se okitimo vrlinama koje ispunjavaju svakog od nas i daju smisao
životu, kao što su: ljubav, pažnja, dobročinstvo, pravedno postupanje,
činjenje dobra, suprostavljanje zlu i nepravdi i njihovo otklanjanje.
Ljudi bi trebali imati samo jedan primarni cilj, živjeti u miru, onako
kako ga je i Kur'an postavio:
„O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam
je zaista neprijatelj otvoreni.“ (2:208) Svi mi želimo podizati
porodicu, sinove, kćerke, unuke, kao našu najveću radost, kao što je to
činio i Ibrahim, a.s., čuvajući ih i štiteći od vlastitog zla, jer je
kur'anska istina: „Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo.“ (17:7)
Braćo i sestre.
Svemu što je Allah stvorio odredio je svrhu, a stvorio je čovjeka da
se koristi svim što je na zemlji i u univerzumu, na način da poštuje red
i poredak, da ne narušava ravnotežu u prirodi. Svi ljudi bi trebalo da
žive životom dostojnim čovjeka. Oni koji nisu u stanju brinuti se o
sebi, morali bi biti briga zajednice. U svakom obredu, koji nam je
propisan, Allah nas poučava da je solidarnost, bratska povezanost,
međusobna ljubav i jednakost, temelj napretka u zajednici.
„I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam
spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da neprijateljstvo
pokažete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne
sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu“. (5:2)
Iz obreda hadža mnogo toga bismo mogli naučiti i kada je u pitanju
naš život u zajednici i način kako se rješavaju važna životna pitanja.
Na hadžu nikome ne smije biti uskraćeno ništa što je neophodno za život.
Od Ibrahima, a.s., neko je bio zadužen da vodi brigu o tome. Nikada se
nije dogodilo da ova služba zakaže. Služiti Bogu, znači služiti ljudima.
I obratno. Služba je briga o zajednici, a službenik osoba dostojna
povjerenja zajednice u čije ruke je položen njen emanet. To je sadržano u
onome u što vjerujemo.
Kao društvo u cjelini, još nismo naučili koja je razlika između
rezultata i dobre namjere, nijeta. U općim javnim poslovima, važan je
rezultat i on je najvažnije mjerilo. U vjerskim obredima (namaz, post,
zekat i hadž) nijet, kojeg samo Bog poznaje, jeste njihova suština.
Pravilna orijentacija u životu je ono što se traži od članova zajednice.
Ništa se neće samo od sebe dogoditi. Poslanik, a.s., se nije oslanjao
na čuda u svojoj poslaničkoj misiji. Ciljeve je postizao svojim radom i
upornošću, uz Allahovu pomoć, kao i angažmanom svojih sljedbenika.
Vjerovjesnik ashabe nije pitao za nijet, već za rezultate njihovog
javnog angažmana u javnim poslovima.
Iz ovih razloga, kao slobodni ljudi i građani ove zemlje, imamo
obavezu da tražimo da se politike, koje su odgovorne za javne poslove,
vrate primarnom cilju, jedinom suvislom predmetu zbog koga postoje,
poslovima organizacije i rada javnih službi u zajednici. Nacionalistička
retorika i nesuvisli politički obračuni ne mogu zadovoljiti potrebe
običnih ljudi.
Javni poslovi, kao što su sigurnost građana, zdravstvena zaštita,
vakcinacija i školovanje djece, uvjeti studiranja, stanje u javnim
ustanovama, opremljenost vojske i policije, socijalna zaštita i sl.,
jesu ono što nam život znači. Nikakve nacionalističke ili velikodržavne
politike neće usrećiti ljude u Bosni i Hercegovini. Svi treba da uživamo
naša pojedinačna i kolektivna prava, da se osjećamo ljudima, da živimo u
našem ljudskom dostojanstvu, slobodni i bez straha.
Braćo i sestre!
Od vas muslimana tražim da živite dostojanstveno u svojoj vjeri i
tradiciji, poštujući svu našu braću i sestre, sljedbenike korijena
Ibrahimove vjere, jevreje i kršćane, da štitite njihova prava kao i
svoja. Nedjela koja čine pripadnici terorističkih organizacija koji to
čine u ime državnih projekata, krijući se iza islama, s prezirom i
gnušanjem odbacujemo i osuđujemo. Pozivamo sve odgovorne ljude u
muslimanskom svijetu da se ujedine u jedinoj ispravnoj namjeri, u borbi
protiv onih koji vrše teror u svijetu. Ovo je za sve nas i najvažnija
vjerska obaveza, naređivanja dobra i sprečavanja zla.
Također, zabrinuti smo zbog talasa mržnje prema muslimanima u Evropi i
Americi. Mržnja nikada ništa dobro nije donijela. Nasilje se ne može
ukloniti mržnjom i nasiljem, već širenjem razumijevanja i odlučnim
suprotstavljanjem. Mržnja je poput ispijanja otrova, neka se niko ne
nada da će njenim ispijanjem drugog otrovati.
Uznemireni smo i fizičkim i verbalnim napadima na muslimanke, kako od
pojedinaca tako i od institucija u našoj zemlji, koje krše njihova
prava. Očekujemo od onih koje smatramo prijateljima bosanskih muslimana
iz evropskih zemalja da ne povjeruju u balkansku propagandu od strane
onih koji su nad bosanskohercegovačkim muslimanima počinili zločin i
genocid.
Ako još i imaju sumnje dokle njihova mržnja i propaganda mogu ići
neka posjete Srebrenicu i Kozarac, pa će im, nadam se, sve biti jasno.
Odbacujemo zlonamjerne izjave prema muslimanima i muslimankama u
Sarajevu i Bosni i Hercegovini.
Također, pozivam naš narod da ljubomorno čuvamo našu bosansku
tradiciju, našu etiku i moral zasnovanu na Kur'anu, kao i slobodu od
ataka odakle god dolazili.
Nas su uvijek smatrali hereticima, i iz Carigrada, i iz Rima, i iz
Beča i iz Beograda. Izgleda da će to nastaviti. Međutim, biti heretik ne
znači biti nevjernik, već imati vlastiti izbor, i čuvati svoje pravo na
drugačije viđenje svijeta. Našu bosansku herezu, naš bošnjački izbor,
niko nikada nije savladao. Tako treba i ostati.
Braćo i sestre.
Vjerujte u Boga, držite se Njegove riječi i izvršavajte ono što je On
stavio u obavezu. Činite to prema svojim mogućnostima, jer Bog nas ne
duži iznad naših mogućnosti.
Budite otvorenih srca prema ljudima, činite im dobro, a odvraćajte od
zla i u njemu ne sudjelujte. Trudite se, nema nagrade bez truda i dobra
djela. Upućujte dovu Allahu, jer primljena dova može promijeniti
ljudsku sudbinu.
Praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima.
Muslimanima i muslimankama u domovini Bosni i Hercegovini, u
Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori želim sretne i berićetne
bajramske dane. Provedimo ih s porodicom, rodbinom i prijateljima.
Siromašnima želim povećanje nafake, bolesnima ozdravljenje, a svima puno zdravlja i porodične i svake druge sreće.
Bajram šerif mubarek olsun!”, prenosi MINA.