U napadu jedinica
Teritorijalne odbrane Srpske Republike BiH, odnosno Vojske Republike Srpske 22.
maja 1992. godine na goraždansko selo Lozje (Kokino Selo), ubijeno je 40-ak
osoba, uglavnom civila, starijih osoba i djece. Za ovaj ratni zločin pred Sudom
Bosne i Hercegovine sudi se Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću. Postupak je
počeo 2021. i još uvijek se očekuje prvostepena presuda. Također, za ratni zločin
u Lozju tereti se i Brane Petković, komandant Opštinskog štaba Teritorijalne
odbrane (OpŠTO) Srpske opštine Goražde.
Optužnica protiv Petkovića je potvrđena na Sudu BiH ali je optuženi
nedostupan i, koliko je poznato, nalazi se na teritoriji Srbije čije
državljanstvo i ima. Sredinom 2022. za Petkovićem je Sud BiH raspisao i
potjernicu, a iz ove pravosudne institucije su ranije naveli da se svi dopisi
optuženom dostavljaju putem Ministarstva pravde BiH, na način da se uputi
zamolnica za pružanje međunarodne pravne pomoći nadležnim organima u susjednoj
državi.
“Po prvi put
imamo na komemoraciji u Lozju pripadnike različitih vojski iz ratova na
prostoru bivše Jugoslavije. Poruka koje se odavde šalje nije samo poruka našoj
lokalnoj zajednici, već treba da stigne daleko šire. Odnekud se mora početi
graditi pomirenje. Treba govoriti istinu, ona je bolna, ali od nje se kreće.
Kad ljudi vide kako je danas bilo ovdje, koji su ljudi došli, prenosi se poruka
mira”, rekao je Muhamed Hećo, predsjednik Udruženja logoraša Goražde.
Prisutnima u
Lozju obratili su se, pored predstavnika porodica žrtava, premijer
Bosansko-podrinjskog kantona Goražde Edin Ćulov, gradonačelnik Goražda Ernest
Imamović i muftija goraždanski Remzija ef. Pitić. U obraćanjima je naglašena
važnost procesuiranja odgovornih za ovaj zločin, ali i potreba dodatnog
angažmana svih na pronalasku tijela ubijenih koji do danas nisu pronađeni i
identifikovani.
„Polazeći od
potrebe da odamo počast svim žrtvama bez obzira na njihovu etničku pripadnost,
da iskažemo žal za svim izgubljenim životima i ukažemo na važnost priznavanja
patnje svakog čovjeka, u proteklih više od dvadeset godina obišli smo mnoga
mjesta stradanja, zatočeničke objekte, mjesta egzekucija, masovnih grobnica…
Prisustvovali na više od 20 komemoracija sa mješovitom grupom ratnih veterana i
mirovnih aktivista te kontinuirano ukazujemo na važnost izgradnje kulture
sjećanja koja bi vodila ka uvažavanju, razumijevanju i dijalogu. I danas iz
Goražda šaljemo istu poruku poštovanja prema žrtvama kao i solidarnosti sa
njihovim porodicama“, kazala je Tamara
Zrnović, članica Centra za nenasilnu akciju.
Mirovni aktivisti
i aktivistkinje, te ratni veterani iz regije u organizaciji Centra za nenasilnu
akciju do sada su prisustvovali komemoracijama u BiH u Gornjem Vakufu, na Koti
715 kod Zavidovića, Stogu kod Vozuće, Novom Gradu/Bosanskom Novom, Sanskom
Mostu (Hrastova glavica), Sijekovcu kod Broda, Laništima kod Brčkog, Trusini
kod Konjica, Ahmićima kod Viteza, Grabovici, Uborku i Sutini kod Mostara, Briševu
i Zecovima kod Prijedora, Korićanskim stijenama, Stupnom Dolu kod Vareša,
Boderištu kod Brčkog, mostu na Savi u Brčkom, Bradini kod Konjica, Skelanima
kod Srebrenice, Silos u Tarčinu kod Hadžića, Srbiji u Grdeličkoj klisuri kod
Leskovca, Varvarinu kod Kruševca, Aleksincu, te u Hrvatskoj u Pakracu,
Varivodama i Gošiću kod Knina.
“Svaki put se
vratim potrešena sa ovakvih posjeta. Nažalost, kao i u životu, čovjek uvijek
nešto novo sazna, tako sazna i one stvari koje nisu dobre. Prvi put sam u
Goraždu, prvi put sam se srela sa pričom o ovom zločinu i posljedicama, i pitam
se, ima li kraja? A nismo počeli da rješavamo ništa, imam utisak da se nismo
makli od početka”, izjavila je Svetlana Janković, aktivistkinja i nekadašnja
pripadnica Vojske Jugoslavije.