Čim obavi mnogobrojne radove na porodičnoj farmi nadomak Gradiške, Milena Erceg se lati foto-aparata i njime počinje bilježiti život i trenutke koji pored većine nas prolaze neprimijećeno.
Ogromne
ljubavi prema fotografiji Milena je postala svjesna tek nakon požara u
porodičnoj kući, kada su zauvijek izgubljeni svi albumi sa dragim uspomenama,
pa i čitava kolekcija starih fotografija, koje je godinama brižljivo skupljala i čuvala njena baka.
Nakon
toga, Milena se priključuje fotosekciji u školi, a ubrzo joj otac kupuje
analogni fotoaparat “Smenu”.
Od tada počinje bilježiti život i trenutke koji pored većine nas prolaze
neprimijećeno.
Fotografije
su, kako kaže Milena, bile i ostale neprocjenjiva vrijednost kao zapisi,
svjedoci jednog vremena koje se neće vratiti.
A kroz
fotografije Milena želi posmatraču približiti život onakav kakav jeste, bez
režiranja, uljepšavanja ili namještanja scene. Smatra da u današnje vrijeme
toga imamo i previše. Stoga i ne čudi što posebno voli fotografisati djecu, oni
su joj, ističe, najslađi pred objektivom,
sa stvarnim emocijama, bez namještanja i poziranja, bez maski.
“U današnje vrijeme je prava eksapnzija što se
tiče fotografije . Na većini njih se vidi režija, scenario, vidi se nešto
osmišljeno unaprijed ili prikazano na što ljepši način. Nema mnogo realnosti i
stvarnosti, nema mnogo onog što u stvari jeste oko nas. A ja volim realnost i
zato ljude fotografišem onako kako ih zateknem u nekom momentu, slučajno i bez
namještanja. Pokušam, zapravo, kroz fotografiju samo prenijeti njihov život,
onakav kakav je zaista, bilo da je u pitanju neka radnja ili portret. Takođe,
dio fotografije čini i posmatrač iza objektiva. Ja, a tako pretpostavljam i
ostali, imam svoje životne priče i razne emocije, a to što ih prenesim na
fotografiju je vjerovatno zbog toga što
prepoznajem neki dio preživljenih emocija u onom što posmatram kroz objektiv”,
objašnjava Milena, koja pored fotografija ljudi, često bilježi uhvaćene
trenutke nekog jutra na Savi, u selu, u prirodi uopšte.
Milenin
izbor je analogna fotografija i uglavnom se sama edukovala, najviše putem
interneta.
Ova
talentovana žena, majka dva sina, uspješna je u još jednom poslu – stočarstvu.
Ima farmu muznih krava nedaleko od Gradiške, a njena tajna je u dobroj
organizaciji i činjenici da foto-aparat uvijek nosi sa sobom.