Fabrika duhana u Banjaluci zaključana je na svoj 130. rođendan, Farmaland iz Nove Topole je prestala sa radom, a najnoviji slučaj je onaj Žitoprometa u Bijeljini. On već dvije žetve nije u funkciji.
Ove poražavajuće informacije, predsjednik Sindikata poljoprivrede i prehrambene industrije Republike Srpske, Aleksandar Tomić predstavio je medijima na press konferenciji koju je ovaj sindikat održao danas u Banjaluci. Tomić je naveo da se ljudi razilaze “kao djeca sa lošeg turnira”, a stanje Žitoprometa je i dalje upitno, te je neizvjesno hoće li uopšte proraditi.
“Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BIH Evropskoj Uniji je dao nemjerljiv doprinos pogoršanju stanja u poljoprivredi. To je na određeni način favoriziralo uvozničke lobije. Danas se u našim tržnim centrima i marketima većinom prodaje uvozna roba, sumnjivog kvaliteta. Isisava se novac od ovih siromašnih građana u RS-u. Stanje je vrlo kompleksno. Broj zaposlenika se mijenja iz mjeseca u mjesec. I u znatnom je padu. Zbog zatvaranja tri kompanije brojimo 750 članova sindikata manje, od ukupno 8000 zaposlenih“, Izjavio je Tomić.
Dodao je kako je prosječna plata u RS-u oko 910 KM, dok je u sektoru poljoprivrede stanje znatno teže. Prosječna plata je tako u mjesecu junu iznosila 707 KM, a inače je i niža, te iznosi između 640 i 680 KM. Uzevši u obzir potrošačku korpu koja je za jun mjesec iznosila 1890 KM, jasno je da je stanje alarmantno i da su promjene neophodne.
„Cijena rada stagnira već 11 godina. Bilo je pokušaja pregovora sa poslodavcima, ali to nije išlo. Tek su rijetki oni koji su se odvažili da koriguju cijenu rada, daju regres i druge benefite zaposlenima. Ostalima je to misaona imenica, kao što je i prosječna plata misaona imenica za oko 160 000 zaposlenih, uglavnom u realnom sektoru, čija primanja ne dostižu ovaj iznos“, zaključio je Tomić.
Prozvao je predstavnike Unije poslodavaca RS, za koje je naglasio da ih oni apsolutno ne uvažavaju, te se oglušuju na njihove pozive i molbe.
„Predsjednik Unije ne dopušta da kod njega djeluje sindikalna organizacija rada. Saša Trivić ne dopušta ni formiranje sindikalne partije. To dovoljno govori kakav animozitet oni gaje prema Savezu sindikata. To je nespojivo u vremenu u kojem živimo. U tripartitnom socijalnom dijalogu Unija udruženja poslodavaca maksimalno koristi komoditet koji im daje Vlada Republike Srpske i mi nemamo potpisan Opšti kolektivni ugovor. Njihova strategija je da se kolektivno pregovaranje marginalizuje, a da se favorizuju famozni pravilnici o radu. U jednoj uređenoj zemlji oni ne bi obnašali pozicije koje obnašaju. Naša zemlja, nažalost, nije uređena“, Konstatovao je Tomić.
Uprkos traženju regresa za radnike u visini od 450 KM, to je, prema njegovim riječima, onemogućeno, pa u skladu s tim u Savezu sindikata nisu optimisti kada je u pitanju nastavak pregovora. Redovno su pozivali predstavnike Unije poslodavaca u RS-u na sjednice i skupove, ali nisu se odazvali. Održano je trianest sastanaka socijalnih partnera oko usaglašavanja teksta Opšteg kolektivnog ugovora, ali je Unija udruženja poslodavaca na kraju odbila potpisivanje tog dokumenta.
Za drugi septembar zakazali su sastanak socijalnih partnera, predstavnika iz Unije udruženja poslodavaca i predstavnika gradskih sindikata. Vjeruju kako je mjesec dana dovoljan rok za pripremu, ali naglašavaju važnost okupljanja uz kako dodaju razumno rješavanje zadataka.
„Vrijeme je da se prestrojimo, urazumimo i dignemo na visinu zadatka. Na taj način bismo trebali dogovoriti strategiju kolektivnog pregovaranja. I to za plate, noćni, prekovremeni rad, rad na praznike itd“, zaključio je Tomić.
Činjenica da je prosječna plata uporno niža pd prosječne potrošačke korpe, dok 70% agrarnog potencijala imamo upravo ovdje, pokazuje da nismo u stanju dobro upravljati potencijalima i ulagati u njih. A šta bismo tek da ih nema? Možda će se najbolje pokazati na primjeru ljudskih potencijala, onda kada ih više ne bude.