Uhapšeni u Orašju optuženi su da su činili ratne zločine
tokom rata na području Posavine, što je u Hrvatskoj izazvalo buru
negodovanja. Na isti način reagovali su i hrvatski političari u BiH.
Ipak, Sud BiH odredio je jednomjesečni pritvor za uhapšene,
te saopštio da postoji osnovana sumnja da su osumnjičeni počinili kazneno
djelo ratnog zločina prema osobama srpske nacionalnosti.
Nakon toga, mogli smo se nagledati i naslušati svakojakih izjava,
koje su, malo je reći, neprimjerene.
Raspravljalo se na redovnoj sjednici Hrvatskog sabora,
reagovala je Vlada Hrvatske, a hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović
sazvala je i Vijeće za nacionalnu sigurnost, a juče je održan niz sastanaka hrvatskog
člana predsjedništva BiH Dragana Čovića sa svim predstavnicima vlasti u
Hrvatskoj.
Poruke koje smo mogli čuti kretale su se od politički
motivisana hapšenja, preko istrebljenja Hravata u BiH i pokušaja stvaranja nestabilnosti, do otvaranja starih rana koje nam danas nisu potrebne.
Ovakvi pokušaji da se diskredituje rad pravosudnih
institucija u BiH još jednom su nam pokazali da smo mi svjetlosnim godinama daleko
od pomirenja i želje da se krene u rješavanje bolnih pitanja iz perioda rata,
ali i otkrivanja istine o samom karakteru događaja koji su se dešavali u periodu 91-95
u BiH.
Profesor sa Sveučilišta u Mostaru i politički analitilčar Slavo
Kukić smatra da se mi nismo nimalo odmakli od one godine kada se završio rat,
već da smo se čak vratili unazad, i to ne prema vremenu 1996. godine već ‘91.
“Ako se hoće poštovati trodioba vlasti, onda se mora
poštovati pravosudna vlast u toj trodiobi. Ja time neću sugerirati ni jesu li
uhićeni u Posavini krivi ili pravi, to je zadatak suda, a sud je najbolje
mjesto, ako nisi uprljao ruke, da se opereš. Mi živimo, nažalost, u državi i
društvu u kojem bi se poslovima sudske vertikale bavili svi drugi, jedino bi se
izuzeli oni koji su za te poslove plaćeni. Dakle, bavili bi se političari, ali
ovdje ne reagiraju samo političari iz naše države, već i sa lijeve i desne
strane. Naprosto je u razini neukusa to što danas hrvatske vlasti rade, jer se
radi o načinu izravnog miješanja u unutrašnje stvari jedne suverene zemlje, što
se ne može braniti brigom za Hrvate u BiH”, navodi Kukić.
On pojašnjava da se u čitavoj toj brizi za Hrvate iz
Posavine krije sasvim drugi interes.
“Prije neki dan je jedan general iz Slavonskog Broda
priznao da je zapravo on izdavao zapovijesti za ratište u bosanskoj Posavini, a
to nije radio po svojoj volji, već na osnovu direktive koju je dobijao iznad
sebe. To drugim riječima znači da je Hrvatska bila izravno involvirana u sukob
na prostoru BiH. Ta silna potreba da se brane bosanski Hrvati je pokušaj da se
na sve načine onemogući saznanje i istina o pravoj ulozi Hrvatske u ratu”,
tvrdi Kukić.
Prema njegovom mišljenju, sa ovim etnonacionalističkim
političkim filozofijama, mi smo osuđeni na propast i jednostavno nemamo
budućnosti.
“Mi smo osuđeni na tavorenje onih koji su u godinama i
nemaju nikakve druge mogućnosti kao izbor, a oni koji imaju završavaju na
drugim meridijanima, bez obzira kojoj etničkoj grupi ili konfesiji pripadaju.
Mladi ljudi pakiraju kofere i odlaze. Tako da, što se tiče naše budućnosti, ja
nisam specijalni optimista sve dok narodu ne dogori do nokata i dok ne uzme
toljage u ruke i rastjera tu bagru nacionalističku, pa bilo koji etnički
interes, pod navodnicima, da brane”, rekao je Kukić, koji se osvrnuo
posebno na izjave hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića.
“Dragan Čović je bandit od koga se može očekivati
svašta i njega zanima samo kako se može izmigoljiti kriminogenim radnjama koje
je činio zadnjih dvadeset godina i s tim ciljem on koristi sve ostalo kao
paravan da bi ostvario taj cilj. Tako je slučaj i sa uhapšenima u Orašju. Nema
tu nikakve posebne brige Čovića za te ljude. I opet podvlačim, ako je neko činio
ratni zločin, on nikada ne može zastariti i ti ljudi moraju odgovarati”,
navodi Kukić.
I Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje
rata, ratnih zločina i traženje nestalih RS, navodi da je najgore kad sfera
politike uđe u sferu prava.
“Uvijek gledamo isti scenario. Kad god se neko uhapsi za
ratni zločin, političari se dignu i počnu da šire paniku i priču kako nigdje
nema prava. Svi se pozivaju na selektivnost, a samo da bi prikupili dodatne
političke poene. Takođe, problem je i što se 20 godina poslije rata još uvijek
bavimo ovim pričama, što se to nije ranije rješavalo, ali kad smo već tu gdje
jesmo, niko ne bi smio da ugrožava rad pravosuđa, ma kakvo ono bilo. Dok god se
pojavljuju ovakvi slučajevi, to će biti aktuielne teme za određene političke
predstavnike, u zavisnosti iz kog naroda dolaze”, navodi Kojić.
On pojašnjava da je hapšenje u Orašju dostiglo neviđene
razmjere interesovanja, posebno u Hrvatskoj, što je samo pokušaj prikrivanja
istine preko političkih napada na BiH i njene pravosudne institucije.
“To nije ništa drugo nego pokušaj da se zaustavi
iznošenje istine i stvaranje jednog karaktera rata koji ne odgovara mnogima.
Svi mi govorimo o odbrambenom ili domovinskom ratu, ali moramo prihvatiti da je
to bio tragičan sukob, kako ga i Dejtonski sporazum naziva i da su stradali
nedužni ljudi na svim stranama. I to je nešto što se treba prepustiti
pravosuđu, a ne da se čitava javnost opterećuje sa tim. Ne smijemo stvarati
histeriju kako se to sad radi, već omogućiti pravosudnim institucijama da rade
svoj posao”, tvrdi Kojić i dodaje da je žalosno na kakve se sve načine
političari obračunavaju u ovakvim situacijama, pa i u ovoj posljednjoj.
“Zanimljivo je da se sad prijeti iz Hrvatske sa novim
postupcima protiv državljana BiH. Tako oni poručuju da su dosad štitili Atifa
Dudakovića, kojeg su pominjali, pa sad kad su optuženi Hrvati iz Orašja oni će
pokrenuti i te predmete. Ovo samo pokazuje da mi nismo ni koraka odmakli od
perioda kad se završio rat. Na kraju mogu samo reći da moramo mnogo brže i
ozbiljnije raditi i kao prioritet postaviti da se ovi slučajevi što prije
riješe, pa da se nikom ne može dati ni povoda da okolo pravi spektakl i kupi
besplatne političke poene u budućnosti”, zaključio je Kojić.