Nakon dana provedenih bez alarma, rokova i svakodnevnog pritiska, povratak na posao mnogima može biti težak. Tuga, umor, bezvoljnost i nostalgija za morem ili putovanjem često se opisuju izrazom „depresija nakon godišnjeg odmora“.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da takvo stanje najčešće nije depresivni poremećaj, već prolazna teškoća prilagođavanja povratku u svakodnevnu rutinu. Istovremeno, može biti i važan signal da nam svakodnevni život ostavlja premalo prostora za odmor, bliskost i zadovoljstvo, prenose Nezavisne
„Depresija nakon godišnjeg odmora“ nije isto što i depresivni poremećaj
Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, kaže da se rečenica „Vratio sam se s odmora i odmah sam u depresiji“ sve češće čuje, često kroz šalu i uz fotografije s mora.
Ipak, iza tog izraza može stajati stvaran problem.
U najvećem broju slučajeva riječ je o postvakacionom padu raspoloženja, odnosno teškoći da se osoba nakon odmora ponovo prilagodi svakodnevnom ritmu.
Na odmoru ljudi često imaju više vremena, manje pritiska, više sna, druženja i boravka na otvorenom. Najvažnije je, ističe psiholog, što tada mogu imati osjećaj da njihovo vrijeme ponovo pripada njima.
Povratak na posao zato predstavlja snažan kontrast.
Da li nam nedostaje godišnji odmor ili život kakav smo imali na odmoru?
Upravo tu se, prema riječima Savanović Zorić, krije važno pitanje.
Da li nam zapravo nedostaje godišnji odmor ili nam nedostaje život kakav smo tokom njega imali?
Ako smo tokom nekoliko dana odmora prvi put nakon mjeseci dovoljno spavali, provodili vrijeme s porodicom, šetali, družili se i imali vremena bez stalnog gledanja na sat, povratak u svakodnevicu može biti posebno težak.
Odmor tada možda nije stvorio problem, već nam je samo pokazao koliko smo bili iscrpljeni prije njega.
„Depresija nakon odmora“ zato ponekad nije toliko tuga za morem koliko nezadovoljstvo životom kojem se vraćamo.
Posebno teško može biti ljudima koji su i prije odlaska na odmor bili iscrpljeni, pod velikim pritiskom ili nezadovoljni poslom.
Tada se vrijedi zapitati: Šta mi je na odmoru toliko prijalo i zašto toga nema dovoljno u mom svakodnevnom životu?
Možda nam nedostaje više vremena za porodicu, više sna, kretanja, druženja, kreativnosti ili jednostavno jasnije granice prema poslu.
Kako olakšati povratak u svakodnevni ritam?
Ne treba očekivati da ćemo prvog dana nakon odmora biti jednako produktivni kao prije odlaska.
Korisno je ostaviti nekoliko dana za prilagođavanje, postepeno se vratiti u radni ritam, urediti san i ne pokušavati odmah završiti sve nagomilane obaveze.
Važno je i da odmor ne bude jedini period u godini kada sebi dozvoljavamo zadovoljstvo.
Ako cijelu godinu samo čekamo sljedeći godišnji odmor, problem možda nije u tome što je odmor prekratak, već u tome što je svakodnevica postala previše opterećujuća.
Nekoliko dana umora, nostalgije ili bezvoljnosti može biti očekivano ako se raspoloženje postepeno popravlja.
Međutim, ako se simptomi ne povlače, postaju intenzivniji ili značajno otežavaju svakodnevno funkcionisanje, ne treba ih automatski pripisivati završetku odmora. Ako simptomi depresije traju najmanje dvije sedmice, važno je potražiti stručnu procjenu.
„Ljetna depresija“ nije isto što i sezonski afektivni poremećaj
Ni svako lošije raspoloženje tokom ljeta ne znači da osoba ima sezonski afektivni poremećaj.
Postoji i ljetni obrazac sezonskog afektivnog poremećaja, ali je rjeđi od zimskog. Može uključivati probleme sa spavanjem, nemir, razdražljivost i promjene apetita.
S druge strane, samo ljeto može biti emocionalno zahtjevno. Visoke temperature, poremećen san, promjena rutine, pritisak da „moramo uživati“, kao i stalno gledanje fotografija drugih ljudi s putovanja mogu dodatno uticati na raspoloženje.
Zato, kako ističe Savanović Zorić, nije dobro patologizovati svaku tugu nakon godišnjeg odmora, ali je ne treba ni potpuno ignorisati.
Povratak s odmora može biti upozorenje
Postvakacioni pad raspoloženja može biti prilika da razmislimo o tome šta nam zapravo nedostaje u svakodnevnom životu.
Možda nam ne treba još jedna sedmica mora koliko nam treba više odmora, slobodnog vremena, bliskosti i manje pritiska tokom ostatka godine.
Jer cilj nije samo preživjeti do sljedećeg godišnjeg odmora.
Cilj je da život između dva godišnja odmora bude dovoljno dobar da nam odmor bude odmor – a ne bijeg.