Caritas Bosne i Hercegovine već duži niz godina provodi različite projekt koji za cilj imaju unaprjeđenje situacije osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini. Jedan od takvih projekt je i PRO PWD (Promocija prava na rad i zapošljavanje) koji finansira Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH i Federalno ministarstvo rada i socijalne politike. Projekt je imao za ciljevi promociju prava na rad i zapošljavanje osoba s invaliditetom i razvoj kompetencija kod mladih osoba s invaliditetom za aktivno traženje posla. U sklopu projekt organizirana je 20 javnih prezentacije, četiri obuke za mlade, dva okrugla stola s poslodavcima, internet kampanja i konferencija po pitanju zakonske regulative.
O rezulatima projekta razgovarali smo sa Zlatkom Malićem predstavnikom Caritasa BiH.
Kako ste zadovoljni rezultatima, da li su poslodavci pokazali zainteresovanost, možda i zaposlili neke OSI, u kojoj regiji je to najprimjetnije?
Rezultati s Javnih prezentcija su odlični, urađene su prezentacije u 20 lokalnih zajednica na kojima je sudjelovalo oko 500 osoba. Većinom su to bile sobe s invalidieteom i predstavnici javnog sektora, u nešto manjem broju poslodavci iz realnog sektora. Veliki broj osoba je po prvi put dobi informaicju o poticajima prilikom zapošljavanja OSI što je rezultirali i povećanim brojem aplikacija na Javnepoziva Fonda. Ipak, konkretniji rezultati se očekuju tijekom 2022. godine. Trenutno je područje Hercegovine (HNŽ i ŽZH) kao i kanton Sarajev najviše zastupljeni po pitanj uzapoščjkavanja, ali nam je posebno drago vidjeti nove apliakcijie iz manjih sredina poput Goražda, Višegrada, Bratunca ili Livna.
Tokom javnih prezentacija, ali i proučavajući ovu oblast, zakonsku regulativu, ali i obrazovanje koje mogu dobiti OSI, gdje ste identifikovali najveće probleme?
Nažalost, još uvijek imamo niz poteškoća u procesu zapošljavanja osoba s invaliditetom. Jedan od najvećih je činjenica da se zakoni ne primjenjuju osobito u javnom sektoru, koji još uvijek zapošljava relativno mali broj osoba s invaliditetom. To je i činjenica da poslodavcima imaju predrasude, strah i neznanje o radu s osobama s invaliditetom i njihovim mogućnostima. Veliki broj osoba s invaliditetom nema dovoljno razvijene kompetencije koje se traže na tržištu radu, a nedostaje im i iskustva. Financijski poticaju trebaju biti veći, potrebno je dodatno motivirati poslodavce ali i same osobe s invaliditetom aktivnije uključiti u proces traženje posla.
Šta, iz iskustva kojeg imate, najviše spriječava poslodavce da za radnika odaberu OSI?
S jedne strane poslodavci nisu upoznati s mogućnostima osoba s invaliditetom, fokus stavljaju na njihov invaliditet, a ne na njihov karakteri ili preostale sposobnosti. Dosta poslodavaca nije ni upoznato s financijskim poticajima koji mogu ostvariti prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom niti o obvezi plaćanja posebnog doprinosa ako ne zaposle osobu s invaliditetom. Ipak, najveća poteškoća su predrasude i nedovoljno razvijene kompetencije.
Da li će doći i do nekih zakonskih izmjena na entitetskon nivou koje bi omogućile da OSI dobiju bolji pristup tržištu, ali i da bi poslodavci bili više „motivisani“ da zaposle OSI?
Zakon je nužno mijenjati, ali vidjet ćemo kojom dinamikom će to ići. Na području Brčko distrikta uopće nema Zakona o zapošljavanju osoba s invaliditetom što njih same, ali i poslodavce iz Brčkog stavlja u nepovoljan položaj. Nadamo se da će nadležni u distriktu što prije donijeti Zakon i da će se on početi implementirati. Na području Federacije podneseni su prijedlozi za izmjenu zakonske regulative u nekih 20 točaka. Ključna stvar za Federaciju je prilagoditi Zakon Konvenciji o pravima OSI, ali i osigurati veće poticaje za poslodavce, ideja je da pravo prati osobu s invaliditetom bez obzira gdje ona radila. Uloga porezne uprave i kontrole naplate posebnog doprinosa, odnosno zapošljavanja OSI se mora jasnije precizirati.
Zakon u Republici Srpskoj je dosta nepovoljni u odnosu na Federaciju. Nažalost poseban doprinos je jako mali, a ni realni sektor nema obvezu zapošljavati OSI. Izmjene trebaju ići u tom pravcu, da se uvede obveza zapošljavanja kako u javnom tako i u realnom sektoru, te da se poveća poseban doprinos ukoliko se ne zaposli osoba s invaliditetom. Sredstva bi se onda koristila za poticaje onima koji žele zaposliti OSI. Važno je naglasiti uspostavu mehanizama za primjenu Zakona, jer ukoliko se izmjene i naprave, a ne osigura primjena i praćenje, onda ništa nije urađeno.
Da li postoje naznake da će se krenuti na izradu jedinstvene baze podataka u kojoj bi bile sve OSI osobe u BiH?
Nekih naznaka ima, ali iskreno nisam veliki optimista. Izrade baze podataka je vrlo složen proces i njemu treba pristupiti iz različitih perspektiva. Potrebno je voditi račina kako o procesu zapošljavanja, obrazovanja, potreba, mjesta stanovanja, vrste invaliditeta i mnoge druge stvari, a naravno tu je i Zakon o zaštiti podataka. Mislim da trenutno ne postoji institucija/ustanova koja bi preuzela odgovornost za ovaj proces. Mislim da je realnije očekivati djelomične baze podataka na entitetskoj/županijskoj razini.