Nakon što je sudija Carmel Agius izrekao posljednju konačnu presudu Haškog suda ikad, na očigled sviju Praljak je izgovorio: Slobodan Praljak nije ratni zločinac. Sa prijezirom odbijam vašu presudu!, nakon čega je izvadio malenu bočicu iz koje je popio, sad je to već i zvanično, otrov koji je za njega bio fatalan.
Nakon ovoga,ubrzo se predsjedajućem sucu obratila jedna od Praljkovih advokatica Nataša Faveau Ivanović kazavši mu da joj je klijent upravo rekao da je popio otrov.
U trenutku ispijanja otrova nastaje neviđeni haos, kako u sudnici, tako i mimo nje. Haos u svakoj domaćnosti koja je uživo pratila samoubistvo presuđenog ratnog zločinca u direktnom prenosu.
Zvanično je Haški sud potvrdio kako je Praljak preminuo u bolnici HMC u Den Haagu.
“Medicinsko osoblje ICTY-ja odmah je Praljku pružilo pomoć i on je ambulantnim vozilom prevezen u obližnju bolnicu gdje je preminuo, saopštio je sud.
“U skladu sa standardnim procedurama, na zahtjev ICTY-a, holandske vlasti su pokrenule nezavisnu istragu koja je u toku. Međunarodni sud uputio je izraze saučešća članovima porodice” saopštio je Tribunal.
Lajv samoubistvo trajalo je svega 14 sekundi. Od Praljkovih posljednjih rečenica do ispijanja smrtonosnih kapljica. Gotovo. Zastor se spušta. Duhovi iz prošlosti prelaze na publiku.
Tih 14 sekundi obilježiće istoriju haškog tribunala bez obzira na sve presude, žalbe, sudske procese. Ostaće zabilježeno da je presuđeni ratni zločinac ispio kapljice najvjerovatnije cijanida i preminuo na očigled sveukupne svjetske javnosti.
Ovaj finalni verdikt Tribunala i Praljkov nevjerovatni fincherovski “twist” na kraju ostaće upamćen po nevjerovatnom diletantizmu radnika obezbjeđenja, ali vjerovatno ne samo njih.
Nezvanično saznajemo kako su gotovo pa svi u Hagu bili poprilično opušteni na svojim radnim mjestima, posebno nakon najnapetijeg prošlosedmičnog pretposljednjeg čina u vidu izricanja presude Ratku Mladiću, ali ovakav kraj je nešto što zaista niko nije mogao očekivati.
Ostaje zabilježeno da je Slobodanu Praljku tog 29.11.2017 godine potvrđena prvostepena presuda kazne zatvora od 20 godina za ratne zločine počinjene na teritoriji Bosne i Hercegovine. Ostaje zabilježeno da smo tog 29.11.2017. godine postali globalni svjedoci samoubistva presuđenog ratnog zločinca.
Praljkov čin je jasan. Njegova smrt treba postati veća od presude i svih ostalih smrti koje mu se stavljaju na teret u presudi pročitanoj nekoliko trenutaka prije njegovih unaprijed smišljenih rečenica.
“Bio je to očito unaprijed smišljen i proračunat čin osuđenog ratnog zločinca, koji je izabrao slobodnu smrt kako bi u svojem plemenu ostao zapamćen kao mučenik za “našu stvar”. Da mu je to u dobroj mjeri uspjelo, pokazuju i prve reakcije hrvatske političke klase, kao i u većini hrvatskih i hercegovačkih medija, u kojima se piše o “časnom generalu”, “heroju” i “antologijskom činu”, dok se u komentarima članaka masovno oplakuje Praljkova samoizabrana smrt, te bjesni zbog svjetske zavjere protiv Hrvatske i, naravno, domaćih veleizdajnika” naveo je Gordan Duhaček u svom komentaru na portalu Index.hr
Za zvaničnu Hrvatsku presuda je definitivno nepravedna i gotovo je svi u jedan glas odbijaju.
“Kao predsjednica Republike Hrvatske želim jasno i nedvosmisleno poručiti da se jučer u Haagu nije izricala presuda Republici Hrvatskoj niti hrvatskom narodu u BiH. Hrvatska nije bila agresor već je najviše učinila za opstanak cjelovite BiH kao države”, rekla je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u posebnoj izjavi za javnost na Pantovčaku.
I hrvatski Sabor danas je odbacio sve navode haških presuda.
Svako ko u Hrvatskoj ima nešto drugačiji stav izložene je brutalnim prijetnjama. Prijeti se čak i ubistvima zastupnika u hrvatskom Saboru.
Eugen Jakovčić iz “Documente-centra za suočavanje sa prošlošću” iz Zagreba je pratio sve uživo iz Haga.
On kaže za BUKU kako je ovo bila prilika da suočimo hrvatsku javnost sa konkretnim zločinima konkretnih pojedinaca u ratu, ali je Praljkov potez zadao težak udarac mnogima.
“On će sad biti slavljen kao netko tko je podnio svoju osobnu i apsolutnu žrtvu. Ovako nešto što se dogodilo jučer u Hagu samo će ojačati mitologiju na kojoj su se gradili zločini” istakao je za BUKU Jakovčić
On je rekao da ubuduće, ne samo Hrvati već svi u BiH, moraju početi razgovarati na osnovu činjenica, i apsolutno da ne govorimo u kolektivitetima i da se mogu otvoriti vrata pomirenju na ovim prostorima.
“Ovo što se jučer dogodilo u Hagu se apsolutno nije smjelo dogoditi i ovo predstavlja veliki propust haškog tribunala” kaže Jakovčić za BUKU.
Petar Vidov, novinar iz Hrvatske i urednik Faktografa kaže kako je ispijanjem otrova u televizijskom prijenosu uživo Slobodan Praljak postigao je svoj evidentni cilj.
“Hrvatski javni prostor opet je zahvatilo nacionalističko ludilo, u kojem se pravomoćno osuđenog ratnog zločinca tretira kao mučenika i heroja, maltene novovjekovnog Isusa koji je na sebe preuzeo sve hrvatske grijehe, dok njegove žrtve, mučene i ubijane na najsvirepije zamislive načine, skoro nitko ni ne spominje” ističe on.
Nacionalističkom histerijom zahvaćena je gotovo kompletna mainstream medijska scena, uz izuzetak tek jednog nezavisnog internetskog portala, jednog regionalnog lista i nekolicine novinara koji se u ostalim velikim medijskim kućama pokušavaju izboriti za svoje enklave zdravog razuma.
Jednako porazna je, kaže, i reakcija iz političkih krugova, kako vladajućih tako i opozicije.
I jedni i drugi u javnost izlaze sa suludim kvalifikacijama o “neprihvaćanju” presude, odnosno pojedinih njenih dijelova. Pri čemu su im posebno sporne dvije činjenice, nedvojbeno utvrđene kroz dva stupnja sudskog procesa u Haagu.
“Prva je da se na teritoriju Bosne i Hercegovine vodio međudržavni sukob, odnosno da je hrvatska strana tijekom rata u BiH bila i agresor. Druga je da je Franjo Tuđman orkestrirao udruženi zločinački pothvat s ciljem cijepanja Bosne i Hercegovine i stvaranja svojevrsne “velike Hrvatske”, a čime je prvi predsjednik Hrvatske i HDZ-a, stranke koja i danas pokušava modelirati stvarnost prema mitovima koje propagira, efektivno proglašen ratnim zločincem. Za raspravno i žalbeno vijeće Haškog suda radi se o neupitnim i jasno dokazanim činjenicama, što je u presudi ekstenzivno dokumentirano na više od 1500 stranica” ističe Vidov.
Neospornih činjenica svjesna je i hrvatska politička kasta, koja sadržaj presude zato i ne osporava argumentima, već pokušajima manipulacije i pobuđivanja najprimitivnijih plemenskih emocija.
“Zato se bojim da smo još daleko od suočavanja s recentnom prošlošću, koje je nužno da bi se proces pomirenja među narodima bivše Jugoslavije doista mogao dogoditi. Dok god se zločinci dijele na “naše” i “njihove” pa jedni nekritički slave Mladića, a drugi Praljka, prostor bivše Jugoslavije ostat će metaforičko bure baruta. Zbog toga je neizmjerno važno da nastavimo inzistirati na činjenicama o ratovima devedesetih. Dok to ne prihvate sve nekad zaraćene strane, neće biti ni pomirenja” pesimističan je naš sagovornik iz Hrvatske.
Amer Bahtijar, novinar portala Tačno.net iz Mostara kaže kako nakon jučarašnje presude iipak iznenađujuće empatije prema zločincima koju smo vidjeli u hercgovini pomirenje izgleda moguće samo kao diktat međunarodne zajednice i on se za to zalaže.
“Mora se postaviti neka granica i reći: ljudi koji negiraju presude međunarodnih sudova i koji veličaju ratne zločine nisu i ne mogu biti dio zapadne civilizacije. Jučerasnja presuda nije samo presuda Franji Tuđmanu kao pojedncu već presuda njegovom konceptu sukoba civilzacija i to je dobra vijest za čitavu civilzaciju” ističe Bahtijar u svojoj reakciji za BUKU.
Analitičarka Ivana Marić kaže da je direktan prenos Praljkovog samoubistva još jedan dokaz da nisu dorasli postavljenom zadatku.
Na web stranici Međunarodnog suda piše da ovaj sud ima zadatak izvesti pred sud osobe odgovorne za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, i time doprinijeti ponovnoj uspostavi i održavanju mira u regiji, naglašava naša sagovornica.
“O tome koliko je sud daleko od svog cilja uspostavljanja i održavanja mira u regiji jasno govori zaoštravanje odnosa između Bosne i Hercegovine ili da precizirano između bošnjačkih predstavnika u BiH i Republike Hrvatske nakon izricanja jučerašnje presude Prliću i ostalima”
Koliko je sud bio efikasan sa pravne tačke gledišta možemo vijdeti ako uporedimo nejgova dostignuća u 24 godine trajanja sa sudom u Nirnbergu nakon Drugog svejtskog rata.
“Nirnberški proces je za 4 godine završio više posla nego Sud u Haagu za 24. Uradio je to tako brzo da bi se više vremena moglo posvetiti prevazilaženju prošlosti. Za razliku od Suda u Haagu koji 24 godine svakom svojom presudom unosi novi razdor jer je uvijek jedna strana nezadovoljna, a druge dvije zadovoljne presudom. Nedovoljnu sposobnost suda potvrđuje i činjenica da su presudili umiješanost Republike Hrvatske u BiH, ali ne i Srbije, kao i da su opravdali rušenje Starog mosta kao legitimnog vojnog cilja” kaže Ivana Marić.