22. decembra se navršilo se punih osam godina od kada je
Evropski sud u Strazburu presudio u korist Derve Sejdića i Jakoba Fincija i
naložio BiH da izmjeni svoje zakonodavstvo i omogući pripadnicima manjina da se
kandiduju za Predsjedništvo i Dom naroda BiH. Do danas se u izbornom
zakonodavstvu BiH ništa nije promijenilo, a sve se glasnije čuju i poruke
političara da se od implementacije ove presude, treba odustati. Isto vrijedi za
presudu Azre Zornić, donesenu prije osam godine i presudu dr. Ilijaza Pilava,
donesenu prije šest godina, koje su i od strane stručne javnosti, i brojnih
političara okarakterisane kao istorijske, a danas ih se rijetko ko sjeti i
spomene.
Razlog je jednostavan – sve tri pogađaju srž Dejtonskog
ustava, a za njegovu izmjenu niko od vladajućih stranaka nije spreman.
Poslanik SDP BiH Saša
Magazinović ovu situaciju komentariše kao borbu za opstanak na vlasti
nacionalnih stranaka.
Stvari su jednostavne, kaže Magazinović, u trenutku kada svi
u ovoj državi budemo jednaki neće biti mjesta za stranke koje ne postižu
nikakve rezultate, i ostaju samo zahvaljujući širenju međuetničke
diskriminacije i netrepeljivost.
„Ti ljudi nemaju šta ponuditi, izuzev širenja mržnje i
finfiranja zaštite jedne, druge ili treće etničke skupine i njima odgovara
ovakvo stanje u kome se ništa ne mijenja “, naglasio je za Buku Magazinović.
Obzirom da se često može čuti kako je Ustav BiH glavna
smetnja implementiranju presuda Evropskog suda u Izborni zakon, Magazinović
tvrdi da je to još jedna laž za koju se mnogi u BiH trude da postane istina.
„Ovo su priče onih koji žele zadržati status quo, a ove
presude bi se bez problema već danas mogle implementirati u Izborni zakon jer
ne postoji ni jedna procedura u našem Ustavu koja zabranjuje da se promijeni
bilo kakav zakon ili sam Ustav, koji je već jednom izmjenjen. Znači Ustav nije
prepreka, on se može mijenjati i već je pretrpio izmjene. To je jednostavno alibi
koji može proći kod ljudi koji im ili slijepo vjeruju ili ne znaju da je to
potpuno drugačije“, pojasnio je za Buku Magazinović.
Borjana Krišto iz HDZ
BiH koja je upravo izabrana za novu predsjedateljicu Vijeća ministara pak
smatra da se presude Evropskog suda ne mogu provesti kroz Izborni zakon jer
prije treba doći do izmjene Ustava, za što se ne uspjeva osigurati dvotrećinska
većina.
Na pitanje kako komentariše tvrdnje da hrvatski predstavnici
upravo presudu Sejdić-Finci koriste kako bi riješili „hrvatsko pitanje“, kaže
da se u BiH mnoge stvari iz raznoraznih razloga nazivaju drugačijim imenom.
„ Zašto bi to bilo hrvatsko pitanje zaista ne vidim razlog.
Sve su ovo pitanja Bosne I Hercegovine i sva tri konstutivna naroda Srba,
Bošnjaka I Hrvata i drugih građana BiH. Mi smo predlagali riješenja, koja su,
hajdemo reći, dobra za hrvatski narod ili njihove političke predstavnike, ali
nikako nisu diskriminirajuća po druge
konstitutivne narode i druge građane. Ali takođe svima treba biti jasno da mi
ne odustajemo od naših principa tako da ćemo i dalje insistirati na tome da se
ispoštuje opšti princip demokratije a to je da jedan narod ne bira drugom
narodu političke predstavnike“, zaključila je Krišto.
Činjenicu da presuda
Sejdić-Finci nije implementirana punih 13 godina politički analitičar Almir
Terzić je okarakterisao kao grubo kršenje ljudskih prava svih građana i to
ne samo pripadnika Ostalih, nego i Bošnjaka i Hrvata iz RS-a, te Srba iz FBIH
da biraju i budu birani za Predsjedništvo i Dom naroda PS BiH Sve to,
naglašava, uz brutalno kršenje ljudskih prava Mostaraca kojima su uskraćena
onovna ljudska prava već odavno zaslužile oštrije sankcije Vijeća Evrope prema
političarima u BiH. Izostanak toga Vijeće Evrope čini saučesnikom.
„Političari u BiH ne
žele provedbe presuda Evropskog suda za ljudska prava, jer na taj način žele da
nas drže kao taoce tri etniciteta. Jednostavno, svaka i pomisao da bi to moglo
i teoretski biti ugroženo kod njih izaziva reakciju. Da ima hrabrosti i želje
građana BiH svi bi ih trebali tužiti za eklatantno kršenje ljudskih prava“,
naglašava Terzić.
Komentarišući posljednji prijedlog izmjena Izbornog zakona
BiH Kluba hrvatskog naroda, kaže da bi on, ukoliko bi bio usvojen, u konačnici
doveo do veće segregacija i dodatnog urušavanja institucije birača u BiH, jer
bi se time stvorile čisto etničke zone iz kojih bi se birali predstavnici u
institucije BiH.
Jedino rješenje jesu, ističe, izmjene Izbornog zakona BiH, a
rješenja postoje u Ustavu FBiH koja jednostavno treba prepisati i ugraditi u te
zakonske okvire. Time će problem biti riješen.
Sve ostalo je politiziranje i ucjene.
Mišljenje o ovoj temi
potražili smo i od Tijane Cvjetičanin iz udruženja građana “Zašto ne”.
Uvjerena je da pomenute presude domaći političari neće implementirati sve dok
ih Evropska Unija ponovo ne aktuelizuje.
„Sama EU je stavivši Reformsku agendu i ekonomsko-socijalne
reforme kao prioritetno pitanje,
implementaciju presuda gurnula u drugi plan. Obzirom da političari nisu
mrdnuli od samog početka ni ne očekujem neke bitnije promjene sve dok se ne
izvrši pritisak od strane međunarodne zajednice“, rekla je za Buku Cvjetičanin.
Šta žele Dervo
Sejdić, Jakob Finci, Azra Zornić i Ilijaz Pilav
I ako je možda neko i vjerovao da bi opšti izbori 2018.
godine svim građanima BiH mogli omogućiti da bez ograničenja biraju i budu
birani, to se, sve je izvjesnije, neće dogoditi.
Podsjetimo šta ove, po mnogo čemu istorijske presude,
zapravo znače za sve građane BiH.
Dervo Sejdić i Jakob Finci tužili su BiH zbog toga što kao
pripadnici “ostalih”, odnosno kao Rom i Jevrej, nemaju pravo da se kandiduju za
Predsjedništvao i Dom naroda Parlamenta BiH. Presudu su dobili
22.12.2009.godine.
Azra Zornić, tadašnja
službenica Ustavnog suda BiH u Sarajevu, nije se mogla kandidovati na
parlamentarnim izborima, 2002. god. jer se izjasnila kao građanka Bosne i
Hercegovine. Prema važećim propisima, za Dom naroda i Predsjedništvo mogu se
kandidovati samo pripadnici
konstitutivnih naroda – Srbi, Hrvati i Bošnjaci.
Stoga je Zornić tužila BiH Evropskom sudu za ljudska prava u
Strazburu, postupak je trajao devet godina i konačno u julu 2014. god.,
presuđeno je u njenu korist.
Dok presuda Zornić dovodi u pitanje konstitutivnost
etnonacionalnih grupa u potpunosti, jer omogućava svima koji se ne izjašnjavaju
kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, već kao građani BiH, kandidaturu za Dom naroda i
Predsjedništvo BiH, dotle slučaj Ilijaza Pilava, koji je takođe važan,
omogućava prava samo onim konstitutivnim.
Naime, Ilijaz Pilav,
hirurg iz Srebrenice, tužio je BiH Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu,
jer nije imao mogućnost da se kao Bošnjak iz Republike Srpske kandiduje za
člana Predsjedništva BiH. Postupak pokrenut 2007. godine trajao je devet
godina, da bi u junu 2016. god., sud presudio u njegovu korist.
Tekst je nastao u saradnji sa Inicijativom “Građanke za
ustavne promjene”