Prije dvije godine, Društvo za zaštitu životinja „Noa“ iz Banjaluke pokrenulo je akciju za pomoć ovoj mladoj ženi i, kao što je tada najavljeno, akcija se neće zaustaviti sve do ostvarenja cilja, tj. ispunjenja Klarine želje da dobije psa saputnika. Aktivnosti akcije su jedno vrijeme bile stopirane, jer je ova žena u međuvremenu postala majka, pa se za daljnje korake čekao njen oporavak.
Tridesetpetogodišnja Klara Vujnić rođena je u Francuskoj, gdje je živjela i školovala se do svoje dvanaeste godine, kada se s roditeljima vraća u Banjaluku, gdje nastavlja školovanje u novoj sredini. Dolazak u nepoznatu sredinu za nju je bio šokantan. Poslije prvog, kulturološkog šoka, slijedi i veliki emocionalni stres, majčina smrt. Nedugo zatim, Klara preko noći, u snu, u svojoj 22. godini, gubi vid, a to se prema mišljenju stručnjaka događa zbog prevelikog stresa. Svi pokušaji liječenja Vujnićeve u Banjaluci, Beogradu i Moskvi ostali su bez rezultata. Trenutno je ova mlada žena vrlo aktivna u Savezu slijepih i slabovidnih osoba grada Banjaluka, gdje obnaša nekoliko funkcija, a vrlo uspješno se bavi i sportom. U kuglanju je do sada osvojila više medalja. Takođe je i student Pravnog fakulteta u Banjaluci. Živi u iznajmljenom stanu i mnoge njene aktivnosti izvan stana zavise od mogućnosti obezbjeđivanja pratioca. Klara je prije par mjeseci postala mama prelijepe djevojčice, a činjenica da o svojoj djevojčici sama vodi brigu govori koliko je Klara savjesna, odlučna i hrabra osoba vrijedna divljenja.
Zbog Klarine volje da se aktivno uključi u društveni život zajednice i iskaže svoje mogućnosti, te zbog njene volje i sposobnosti da samostalno živi, pokrenuta je kampanja prikupljanja novca za kupovinu psa-vodiča, kako bi se ispunila Klarina velika želja da joj pratilac i saradnik u svakodnevnom životu bude ova vjerna životinja.
Klara Vujnić rekla je da je još kao dijete štitila životinje i željela imati svoga psa, a sad već pomalo zavidi svojim prijateljima u Zagrebu i Beogradu koji su imali sreću nabaviti pse vodiče.
„Imam priliku svakodnevno razgovarati s njima skajpom, a iz njihovih iskustava mogu vam reći da su oduševljeni saradnjom, privrženošću, inteligencijom i snalažljivošću pasa vodiča. Nezamjenjivi su, bez obzira na sva naučna i tehnička dostignuća. Nadam se da ću ubrzo i sama isto moći potvrditi iz sopstvenog iskustva. Smatram da, bez obzira na sve što se oko nas dešava u ovom vremenu, svi skupa moramo imati više osjećaja i sluha za one kojima je pomoć neophodna, ne samo meni, već svima koji imaju posebne potrebe. Imam potrebne uslove za držanje psa vodiča, ali i bezgraničnu želju da mu posvetim pažnju kao i potrebu da se krećem. Dugo sam izbjegavala izlaske u početku, a godinama sam se povlačila u osamu“, rekla je Vujnićeva.
Bogdana Mijić, sekretar Društva za zaštitu životinja „Noa“, rekla je da su uvjereni i čvrsti u odluci da Klara dobije psa, te da neće odustati, samo je u pitanju vrijeme koje će im biti potrebno da to ostvare.
„U odnosu na potreban iznos od 13. 000 evra, dosadašnje uplate nisu bile značajnije, ali i naša aktivnost je bila stopirana zbog Klarine trudnoće i kasnijeg oporavka od porođaja. Morali smo sačekati da se vidi i da li će Klara u novonastaloj situaciji i dalje ostati pri odluci da želi psa vodiča. Pokazuje se u ovom trenutku da je Klari pas još potrebniji, jer bi sa njim dobila mogućnost da bez pratnje i asistencije izađe sa svojom curicom u park i u šetnju“, rekla je za BUKU Mijićeva.
Dodala je da takvi psi ne samo da pomažu svojim radom, nego i vedrim duhom uveseljavaju svoje vlasnike, što pridonosi njihovoj mentalnoj stabilnosti i olakšava im savladavanje psihičkih teškoća, depresije i osjećaja beznadežnosti.
Promocija i informisanje građana na temu korištenja i djelotvornosti zoo terapije uopšte u našoj zemlji je jako loša, prema mišljenju naše sagovornice, čak je ravna nuli, pa je tako zanemareno i korištenje pasa i njihovih sposobnosti da uz specijalnu dresuru budu vodiči slijepih, pomagači osobama sa tjelesnim ili mentalnim invaliditetom u svrhu rehabilitacije, iako je već odavno dokazan medicinski pozitivan učinak pasa i drugih životinja na zdravlje čovjeka.
„Civilizacijski nivo jednog društva mjeri se njegovim odnosom prema osobama sa posebnim potrebama i odnosom prema životinjama. Nažalost, u našoj zemlji i jedni i drugi su obespravljeni. Svaki pojedinac mora sam sebi postaviti moralnu obavezu da počevši od sebe samog mijenja svoje stavove, a samim time i stavove društva u cjelini. To je proces koji dugo traje, ali nije nedostižan. Svakako da veliku ulogu igraju mediji, koji imaju mogućnost da utiču na kreiranje društvenih stavova, ali neizostavno je i uključivanje obrazovnog sistema, koji će već kod najmlađih kreirati stav prihvatanja različitosti i ravnopravnosti unutar nje“, istakla je Mijićeva.
U BiH se ne provodi obuka pasa vodiča, pa njega namjeravaju nabaviti u Centru za rehabilitaciju Silver u Zagrebu, u kojem je proces provjeravanja psa i budućeg vlasnika jako složen. Ovaj Centar ima dugogodišnje iskustvo u radu i potpuno odgovorno i stručno priprema pse i njihove vlasnike, vodeći pri tom računa o humanom odnosu prema životinjama. Procedura nije jednostavna, jer je od izuzetne važnosti da se postigne sklad između Klarinih psiho-fizičkih potreba i mogućnosti i temperamenta njenog psa vodiča.
Okvirni troškovi za psa vodiča su oko 13.000 evra. Da bi jedan pas mogao da bude vodič slijepoj osobi, potrebno je dvije godine uloženog rada, koji podrazumijeva obuku, socijalizaciju i školovanje psa, ali i obučavanje vlasnika psa u centru.
Ukoliko opširne provjere pokažu Klarinu sposobnost za saradnju sa obučenim psom, ovo će biti tek treći pas vodič u BiH, ali i prvi u Banjaluci.
Više o načinu doniranja možete pročitati na ovom linku.
http://www.drustvonoa.org/dom%20DONACIJE.html, a donacije se plaćaju sa naznakom “Za Klaru Vujnić“.
Film o Klari